Od duhovnog promišljanja do konkretnih djela ljubavi

Središnja tema ovogodišnjih seminara bili su određeni dijelovi Apostolske pobudnice Dilexi te, osobito brojevi 108–114, u kojima Sveti Otac promišlja o odnosu prema siromašnima, odgovornosti kršćanske zajednice i neodvojivosti vjere od djelotvorne ljubavi prema bližnjemu.

U prvom dijelu seminara sudionici su, uz duhovna promišljanja predavača, bili pozvani otkriti dubinu kršćanskoga poziva na ljubav prema siromašnima i ranjivima. Promišljanja uz temu predvodili su vlč. Josip Antolović, vlč. Đuro Blumenšajn, vlč. Robert Jugović, vlč. Matija Aušić, vlč. Dejan Čaplar i vlč. Robert Farkaš.

Polazeći od poruka papine pobudnice, u središtu promišljanja našla se važnost prepoznavanja čovjeka u potrebi kao osobe dostojne poštovanja, blizine i ljubavi, a ne samo kao primatelja materijalne pomoći. Susreti su podsjetili da siromaštvo nije uvijek vidljivo te da se iza svake potrebe nalazi konkretna ljudska priča, sa svojim poteškoćama, nadama i čežnjom za prihvaćanjem.

Posebno je odjeknuo poziv da se prema siromašnima ne treba odnositi s predrasudama, ne promatrati ih isključivo kroz njihove životne okolnosti. Kršćanska ljubav poziva nas da zastanemo, saslušamo, pokažemo razumijevanje i budemo blizu čovjeku, ne uskraćujući mu dostojanstvo ni onda kada se njegov život ne uklapa u naša očekivanja, istaknuli su predavači.

Volonteri – lice blizine i djelotvorne ljubavi

Drugi dio seminara bio je posvećen radu u skupinama. Sudionici su promišljali o konkretnim primjerima iz svakodnevnog rada župnih Caritasa te nastojali povezati duhovne poticaje s izazovima s kojima se susreću u služenju potrebitima.

Upravo je taj dio susreta pokazao koliko je vrijedno iskustvo ljudi koji svakodnevno djeluju na terenu. Volonteri, djelatnici i članovi župnih odbora svojim su iskustvima pridonijeli zajedničkom promišljanju o tome kako prepoznati potrebe u svojoj sredini, kako pristupiti osobama koje žive u osamljenosti i nesigurnosti te kako pomoć učiniti osobnijom, dostupnijom i učinkovitijom.

Razmjena iskustava podsjetila je da karitativno djelovanje ne počinje i ne završava podjelom materijalne pomoći. Ono uključuje vrijeme koje darujemo drugome, spremnost na slušanje, posjet osamljenoj osobi, pruženu riječ ohrabrenja i ustrajnost u praćenju onih koji se nalaze u teškim životnim okolnostima. Takvi, naizgled mali koraci često postaju najjasniji znakovi da čovjek nije zaboravljen.

Zajednički poziv na nove korake

Sudionici šest regionalnih seminara ponijeli su sa sobom poticaj da poruke Apostolske pobudnice Dilexi te nastave živjeti u svakodnevnom radu svojih župnih zajednica. Susreti su još jednom potvrdili važnost povezivanja duhovnosti i konkretnog djelovanja, suradnje župnika, dekanatskih povjerenika, djelatnika i volontera te otvorenosti prema potrebama ljudi koji žive u siromaštvu, osamljenosti ili drugim oblicima ranjivosti.

Zajednički zaključak ovih susreta može se sažeti u jednostavan, ali zahtjevan poziv: ne ostati ravnodušan pred čovjekovom potrebom, nego je prepoznati, približiti joj se i odgovoriti djelima ljubavi. Svaki župni Caritas, osnažen vjerom, zajedništvom i spremnošću svojih volontera, može biti mjesto na kojem se Božja ljubav očituje u konkretnim ljudskim susretima.

U Caritasovom centru za prihvat beskućnika – Osijek, na adresi J. J. Strossmayera 69, održana je dvosatna radno-terapijska radionica na kojoj su korisnici imali priliku sudjelovati u izradi ukusnih i mirisnih wafla. Radionicu su vodile Mira Vego i Ljiljana Vetengl. Uz usvajanje praktičnih znanja i vještina, radionica je bila prilika za druženje, razgovor i stvaranje ugodne i opuštene atmosfere.
Radno-terapijske aktivnosti imaju važnu ulogu u svakodnevnom životu korisnika jer potiču njihovu aktivnost, samostalnost, odgovornost i osjećaj korisnosti. Zajedničko sudjelovanje u jednostavnim svakodnevnim aktivnostima pridonosi razvijanju radnih navika, suradnje i međusobnog uvažavanja te pruža korisnicima mogućnost kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.

Radionica je održana u sklopu prve godine provedbe programa „Resocijalizacija beskućnika – Most koji spaja“, koji financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Kroz ovakve aktivnosti Caritasov centar nastoji korisnicima pružiti podršku u procesu resocijalizacije, osnaživanja i razvijanja vještina potrebnih za što samostalniji život u zajednici.

Sadržaj ove publikacije, programa, izloška, video i audio materijala u isključivoj je odgovornosti Caritasa i ne odražavaju nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Marina Tadić

U Caritasovom centru za mlade – Beli Manastir, Osječka 73A, u subotu, 26. rujna 2026. godine s početkom u 10.30 sati  održan je susret zajedništva s Romima kao posljednja aktivnost projekta: „I mi smo tu“ koji je financiran od strane Hrvatskog Caritasa. Riječ je o radionicama za djecu i mlade Rome koje su stručne suradnice, odgajateljice Mira Vego i Ljiljana Vetengl održavale u Centru.

Susret smo započeli molitvom i kratkim uvodom vlč. Krešimira Jukića, nadbiskupijskog povjerenika za pastoral Roma, a potom je nastavljen na dvorištu Centra. Igrale su se igre: natjecanje u nošenju jaja na žlici, skakanje u vreći, držanje balona glavom, potezanje užeta…, a završen je ručkom i sladoledom.

Nikolina Ivanda

U prostorima Caritasovog centra za prihvat beskućnika – Osijek, na adresi J. J. Strossmayera 69, 21. rujna 2026. godine s početkom u 17:00 sati održana je radno-terapijska radionica. Radionica je provedena u sklopu programa „Resocijalizacija beskućnika – Most koji spaja“, koji financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Radionicu su vodile Mira Vego i Ljiljana Vetengl.

Radionica je bila osmišljena kao praktična i kreativna aktivnost u kojoj su korisnici Centra imali priliku aktivno sudjelovati u pripremi palačinki. Aktivnost je provedena u ugodnom i opuštenom ozračju, uz međusobnu komunikaciju, suradnju i razmjenu iskustava. Tijekom radionice ostvarena je dobra suradnja između voditeljica i korisnika, a zajednički rad pridonio je stvaranju pozitivne atmosfere i međusobnom povezivanju. Završni dio radionice protekao je u druženju uz pripremljene palačinke, čime je aktivnost dobila i svoju društvenu dimenziju.

Sadržaj ove publikacije, programa, izloška, video i audio materijala u isključivoj je odgovornosti Caritasa i ne odražavaju nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Marina Tadić

Radionica je započela razgovorom sudionika na temu „Koliko je svijet raznolik?“, nastavljena je izradom životinja od plastelina, a potom je svatko za svoju izrađenu životinju izmislio priču pod naslovom „Moj mali Božji stvor“ te je trebao odgovoriti na pitanje „Što moja životinja može učiniti dobro za drugoga?“.

Rad je završen zaključkom kako su sve životinje različite i kako je svaka od njih posebna te kako su i oni, svi prisutni na radionici, različiti i posebni. Svi radovi postavljeni su na zajednički karton na stolu te su činili zajednički kreativni rad koji je predstavljao raznolikost Božjeg stvaranja. Na kraju radionice svaki sudionik imao je prilike zahvaliti za nešto lijepo što mu se dogodilo. Radionice su pripremile i vodile odgajateljice Mira Vego i Ljiljana Vetengl te koordinatorica ovoga Caritasova projekta Ivanka Domazet.

Tiskovni ured

U Caritasovom centru za prihvat beskućnika, na adresi J. J. Strossmayera 69, 1. rujna 2026. u 17.00 sati godine održana je još jedna radno-terapijska radionica. Ovoga puta korisnici su sudjelovali u izradi savijače od šljiva. Radionicu su vodile Mira Vego i Ljiljana Vetengl, koje su korisnike potaknule na aktivno sudjelovanje u svim fazama pripreme. Kroz zajednički rad i druženje stvarala se ugodna i opuštena atmosfera. Korisnici su imali priliku pokazati svoje vještine, razmijeniti iskustva, razgovarati i međusobno pomagati jedni drugima. Svaki doprinos, bez obzira na njegovu veličinu, bio je važan za ostvarenje zajedničkog cilja. Na kraju radionice uslijedio je i onaj najljepši dio – zajedničko kušanje savijače od šljiva.
Radionica je dio prve godine programa „Resocijalizacija beskućnika – Most koji spaja“ kojeg financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ovakve radionice  predstavljaju vrijedan dio rada s korisnicima Caritasovog centra uz uključivanje korisnika u različite kreativne, praktične, kulinarske i druge aktivnosti koje doprinose njihovoj aktivaciji, osnaživanju, socijalizaciji i osjećaju pripadnosti.

Sadržaj ove publikacije, programa, izloška, video i audio materijala u isključivoj je odgovornosti Caritasa i ne odražavaju nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Marina Tadić

OSIJEK (TU) – U subotu, 7. ožujka 2026., u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog Vikarijata u Osijeku održana je korizmena duhovna obnova za djelatnike Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, animatore župnih karitativnih skupina i članove Odbora za karitativnu djelatnost unutar župnih pastoralnih vijeća. Na susretu se okupilo više od 130 sudionika.

Program je započeo zajedničkom molitvom te pozdravnom riječju ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, doc. dr. sc. Drage Tukare. Korizmeno razmatranje predvodio je fra Vjeran Lazić, OFM, župnik Župe sv. Josipa radnika u Vukovaru na temu „Djelatna ljubav prema sv. Franji“.
U svome promišljanju fra Vjeran je sudionicima približio lik i djelo sv. Franje Asiškoga te temeljne naglaske franjevačke duhovnosti. Poseban naglasak stavio je na kršćansku nadu kao pokretačku snagu kršćanskoga života i služenja bližnjima.

„Kršćanska nada dolazi od Isusa Krista, koji će ispuniti svoja obećanja. T    u nadu nosio je sv. Franjo i isto to trebamo i mi danas. Kršćanska nada nije pasivna, nego aktivna. Nije tvoje da samo čekaš da se nešto promjeni, nego da hodaš prema toj promjeni i da još više pospješiš tu promjenu“, istaknuo je fra Vjeran svima prisutnima.

Na kraju razmatranja zahvalio je sudionicima, osobito animatorima i volonterima, naglasivši vrijednost njihove službe u Crkvi i društvu. Istaknuo je kako oni „daju čovjeku u potrebi najvrjedniju valutu današnjeg vremena, a to je vrijeme. Upravo to vas čini bližima načinu djelovanja sv. Franje. I na taj način ulijevate kršćansku nadu i mijenjate ovaj svijet na Franjin način“.

Nakon duhovnog nagovora uslijedio je zajednički ispit savjesti te prilika za sakrament pomirenja. Susret je zaključen misnim slavljem u kapeli sv. Roka, a misno slavlje predvodio je fra Vjeran u suslavlju s vlč. dr. Tukarom.

U homiliji je predvoditelj pojasnio odnos između naših dobrih djela i Božjega djela spasenja, naglasivši: „Dobra djela posljedica su naše spašenosti po Isusu Kristu, a ne zasluga po kojoj smo spašeni.“ Nakon mise susret je nastavljen druženjem u pastoralnim prostorijama Vikarijata u Osijeku. Mišo Lukačević

U  Caritasovom centru za prihvat beskućnika – Osijek (J. J. Strossmayera 69),  održane su dvije  radionice. Radno – terapijsku radionicu održale su, 09. veljače 2026. godine u 17.00 sati, odgajateljice Mira  Vego i Ljiljana Vetengl. Radno – terapijske radionice predstavljaju važan oblik podrške beskućnicima, jer im omogućuju aktivno sudjelovanje u korisnim i kreativnim aktivnostima. Cilj ovih radionica nije samo ispuniti vrijeme, već potaknuti razvoj radnih navika, jačanje samopouzdanja i osjećaj osobne vrijednosti. Radno-terapijske radionice tako predstavljaju most između života na ulici i ponovnog uključivanja u zajednicu.

Dana 10. veljače 2026. godine od 16.00 sati psihoterapeutsku radionicu održala je voditeljica Elizabeta Matuzović, bračna i obiteljska savjetnica. Psihološka podrška beskućnicima izuzetno je važan dio pomoći. Jedan od ključnih oblika podrške je individualno savjetovanje sa stručnom osobom. Kroz razgovor i terapijski rad, beskućnici mogu naučiti kako se nositi sa stresom, traumama i negativnim mislima. Važnu ulogu imaju i grupne terapije jer omogućuju razmjenu iskustava, smanjuju osjećaj usamljenosti i potiču međusobnu podršku.
Program „Resocijalizacija beskućnika – Vratimo im vjeru u bolje sutra“ je financiran od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj ove publikacije, programa, izloška, video i audio materijala u isključivoj je odgovornosti Caritasa i ne odražavaju nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Marina Tadić