ALJMAŠ (TU) – FOTOGALERIJA – AUDIO – Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije organizirao je u subotu, 31. svibnja 2025. na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, kada se slavi naslovna svetkovina aljmaške župe, hodočašće svojih djelatnika, volontera, korisnika i članova Odbora za karitativnu djelatnost pri Župnim pastoralnim vijećima s područja Čepinskog, Baranjskog, Valpovačkog, Donjomiholjačkog te dva osječka dekanata u svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu. A na misnom slavlju pridružile su im se i osječke obitelji te vjernici Osijeka i okolice koji tradicionalno na ovaj dan hodočaste u Aljmaš.
Svi smo potrebiti nade
Susret je u prostorima aljmaške župe započeo pozdravom domaćeg župnika, vlč. dr. Tomislava Ćurića te nagovorom preč. dr. Drage Tukare, ravnatelja nadbiskupijskog Caritasa. Preč. Tukara u svom je izlaganju usporedio Mariju kao „posudu duhovnu“ sa slikom Caritasa kao posude. „Caritas je posuda iz koje se daje, a mi se brinemo da ono što se daje ne ponestane“, istaknuo je. Naglasio je da je ovaj Jubilej 
u znaku nade, a ovo hodočašće je hodočašće nade te istaknuo: „Svi smo mi, bilo kao korisnici, bilo kao djelatnici i volonteri – potrebiti nade.“
U nastavku je Mišo Lukačević, pomoćnik ravnatelja Caritasa, predstavio projekt „Paketi radosti“ na koji se Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije prijavio zajedno s Caritasom Sisačke biskupije i drugim 
partnerima te je najavio mogućnosti uključivanja župnih Caritasa u aktivnosti Projekta.
Nekoliko sudionika susreta posvjedočilo je svoju „vezu“ s Caritasom. Tako su svoje svjedočanstvo i iskustvo podijelili Slobodan Čajkovac i obitelj Marić kao korisnici Caritasovih pomoći; Sunčica Martinović, Marijana Pichler, Branka Bolkovac kao 
volonterke, te Dean Škorić i Marijana Micai – djelatnici Caritasa. Svi prisutni dobili su i simbolične darove – prigodnu molitvu te platnenu vrećicu s logom Caritasa i Jubilejske godine. Najavljeno je i slijedeće Caritasovo hodočašće u Jubilejskoj godini u Svetištu Gospe Šumanovačke, u subotu, 27. rujna. Prije misnoga slavlja svi prisutni imali su priliku za ispovijed.
Blažena Djevica Marija – žena hodočašća
Euharistijsko slavlje predvodio je preč. Vladimir Delić, dekan Osječkog zapadnog dekanata, uz koncelebraciju preč. Alojza Kovačeka, dekana Osječkog istočnog dekanata, p. Ivana Matića, superiora Rezidencije Družbe Isusove u Osijeku, fra Dragutina Bedeničića, župnika Župe Svete Obitelji u Osijeku, vlč. Marija Žigmana, župnika Župe sv. Luke u Josipovcu, vlč. Danijela Tigandžina, župnika Župe sv. 
Roka u Veliškovcima i domaćeg župnika i upravitelja svetišta.
Uvodeći u misno slavlje preč. Delić napomenuo je kako dolazeći k Mariji, dolazimo radi Isusa, a cilj naših koraka je prepoznati tragove i pripremiti se za vječnost, te je rekao: „Naš život je hodočašće. I dok napravimo dva tri koraka prema Bogu, on je već 
učinio tisuće koraka idući nama ususret.“
U svojoj homiliji preč. Delić govorio je o Blaženoj Djevici Mariji kao hodočasnici, podsjećajući na događaje iz Marijina života u kojima je ona uvijek na putu i u pokretu. Podsjetio kako Bog želi svratiti u ljudski život – nekada tiho i neprimjetno, nekada u vrevi i gužvi, a nekada to zna biti bolno i tragično. No, 
čovjek ne voli to Božje „petljanje“ u njegov život jer mu onda pomrsi planove, uznemirava ga, a ljudi žele biti sami sebi bogovi. „Taj veliki Bog htio bi biti kao mi, živjeti kao mi, igrati s nama našu životnu igru“, rekao je propovjednik i pitao „Što je Marija učinila kada se Bog umiješao u njezin život?“ Uputio je kako je Marija pomaknula granice vjere – svjesna da je slaba i krhka, da je bez Boga ništa – te je prije svih prisutnih 
podnijela osude, klevete, odbačenost, nesigurnost, izgnanstvo, gledala je muku i smrt svoga Sina. Vjerovala je i u situacijama koje ljudski razum ne može prihvatiti, rekao je propovjednik te naglasio da se baš tada događaju velike stvari.
Svoju homiliju preč. Delić je zaključio molitvom Blaženoj Djevici Mariji, ženi hodočašća, da pomogne hodočasnicima pronaći odgovore na njihove životne nejasnoće i pitanje smisla hodanja ovim životom; da moli za snagu svih prisutnih da prvi krenu tamo gdje se prašta, spali njihove neodlučnosti, uništi malovjernosti. „Ako nas susretneš i vidiš da krivudamo uz rub ceste našega života, zaustavi nas, izli na naše rane ulje utjehe i nade. Stavi nas na pravi kolosijek, da i na našim putovima procvjeta klicanje 
tvoga „Veliča“… I da poput tebe i mi stavimo svoj život Bogu na raspolaganje“, zaključio je preč. Delić.
Nakon misnog slavlja uslijedila je procesija hodočasnika prema Gospinoj kapeli pod Lipom gdje su zajedno sa svećenicima molili prigodnu marijansku pobožnost te tako zaključili marijanski mjesec svibanj.
Mišo Lukačević/foto: Marina Tadić/Župa Aljmaš
