Od utorka, 23. svibnja Hrvatski Caritas u koordinaciji s nadbiskupijskim i župnim caritasima na poplavljenim područjima stanovnicima kojima je potrebna pomoć stavlja na raspolaganje 50 uređaja za isušivanje (odvlaživanje) kako bi se ubrzao proces ponovnog stavljanja u funkciju poplavljenih stambenih i ostalih životno važnih prostora nakon što se iz njih izbaci poplavna voda.

Građani kojima bi uređaji za isušivanje mogli biti od pomoći mogu se sa svojim potrebama i podacima o prostorima koji su bili poplavljeni javiti caritasu na čijem se području nalaze i dogovoriti o preuzimanju uređaja.

Svi koji žele dati doprinos čim bržem povratku naših poplavljenih sugrađana u njihove  domove svoje novčane darove mogu uplatiti žiro-račun Hrvatskog Caritasa: HR05 23400091100080340 (svrha uplate: Pomoć za poplavljene).

Draga braćo i sestre!

Već više godina u prvom dijelu korizmenog vremena Crkva i narod u Republici Hrvatskoj, preko Caritasa, promiču solidarnost s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. U Tjednu solidarnosti i zajedništva osluškujemo potrebe naše braće i sestara „preko granice“, posebice pri tome misleći na one ranjive članove Crkve i društva – stare, bolesne, pogođene elementarnim nepogodama, siromašne, osamljene, one koji nemaju vlastite obitelji koja o njima brine, one koji „nemaju nikoga“ – sve za koje Crkva u Bosni i Hercegovini skrbi preko Caritasa.

Središte tjedna solidarnosti je euharistijsko slavlje koje dotiče otajstvo „Božje solidarnosti“ s nama ljudima. Svjetiljka nam je Riječ Božja Treće korizmene nedjelje, koja daje da, iako na različitim mjestima, ipak svi budemo okupljeni na istome zdencu „na zdencu vode žive“. Susret Isusa i Samarijanke jedna je od najljepših stranica Svetoga Pisma, doživljavamo je kao dar i stoga predlažemo za vodilju Tjedna solidarnosti. Prikladna je jer su protagonisti susreta upravo oni potrebiti: gladni (učenici), žedni i umorni od ljetne žege (Isus) te slomljeni (Samarijanka). Svi su u konačnici žedni ljubavi. Evanđelist Ivan vješto bilježi kako Isus gradi susret na dvije razine, kuću na dva kata, diskretno podiže sugovornike na „gornji kat“, na „kat ljudske duše“.

Isus, sama Ljubav, utjelovljeni Caritas redovito prolazi kroz rubna, nepoželjna područja. Ide preko granice; granice ljudske ograničenosti i predrasuda – morao je proći kroz Samariju. Sa zemljopisne točke gledišta to nije obvezan prolaz, mogao je proći i lakšim putem, dolinom Jordana, kao što su to obično radili oni Židovi koji nisu željeli biti onečišćeni prelaskom preko poganskog teritorija Samarije. Za Isusa je to obvezan prolaz, jer ga usmjerava ljubav Očeva koja čezne doprijeti do isključenih, neželjenih, omraženih, osporavanih do onih najudaljenijih; došao je na svijet radi njih i radi njihova spasenja: Samarijanke i Samarije! Obzirno uči da je „Samarija“ obavezan prolaz za Kristove učenike. Ljubav Kristova (caritas Christi) jedina je navigacija koju slijede, a ona vodi s onu stranu granice i ima referentnu točku na Jakovljevu zdencu.

Na Jakovljevu zdencu…

Bogata je simbolika zdenca u Bibliji. U semitskoj civilizaciji zdenac simbolizira život. U geografiji sušne zemlje, zdenac je bio ključna točka za putovanja kroz pustinju.

Zdenac je i povlašteno mjesto za ljubavne susrete; na njemu Izak, Jakov i Mojsije susreću buduće žene u koje se zaljubljuju i vole ih cijeli život (usp. Post 24 i 29; Izl 2, 15 – 22). Pjesma nad pjesmama uspoređuje ženu sa zdencem: „Zdenac si u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana“ (Pj 4, 15) U situaciji suše koja donosi smrt, zdenac je izvor vode koja daruje život, čini ga plodnim.

Biblija poznaje sliku „zdenca Božje riječi“ koja jedina gasi čovjekovu žeđ (Iz 55, 1).

Sve ovo na jedinstvenom skladu diše na Jakovljevom zdencu, čiji smo i mi gotovo neprimjetno postali dionici, dio Isusovoga društva na zdencu. Ne možemo doduše ući u Isusove misli, ali smijemo zamisliti da Učitelj na Jakovljevu zdencu prebire susret praoca Jakova i Rahele; susret u kojem je prvi pogled zapalio plamen ljubavi koji se više nije gasio, susret koji je rodilo najljepšu ljubavnu priču u Bibliji. I dok On plovi u svetu povijest svoga naroda, plovi jedna žena prema zdencu, prema njemu. Neobično je vrijeme u koje dolazi na vodu, podne, jer su redovito djevojke ili žene to činile ujutro i(li) navečer. Ne spominje se njeno ime, možda se zove Rahela, ne bi bilo neobično da je dobila ime po časnoj ženi čiji spomen i Židovi i Samarijanci čuvaju s posebnim pijetetom i ljubavlju.

Isusov pogled, i razgovor koji slijedi, govore da je božanski Učitelj gleda sličnim pogledom ljubavi kojom je Jakov gledao Rahelu. Pogled ljubavi koja je neprolazna, a ovdje započinje traženjem: Daj mi piti! Onaj tko više ljubi uvijek čini prvi korak. Isus prvi progovara ženi, preuzima inicijativu kao uostalom uvijek u svojoj ljubavi prema nama. Pita, ali u njegovom se pitanju krije ponuda, besplatan dar. Isus se pokazuje slab; kuca na vrata, moli da može dati, darovati – ljubiti. Malo je neobično da Isus traži nešto za sebe, on uvijek daje, pruža drugima, no ovdje očito traži put da može darovati, da nas uvede u tajnu darivanja. Uvijek nenametljivo šapće, kao i danas: Daj mi piti. Žedan sam tvoje ljubavi, kroz darivanje želim probuditi tvoju žeđ i napiti te živom vodom!

Svaki put kad traži: „Daj mi…“, već je spremio dar (uzdarje) u nerazmjeru s onim što traži. Tako je vjerujem i danas, dok nas traži ‘daj mi’ za ljude i Crkvu u Bosni i Hercegovini, već je spremio uzdarje.

Nemaš čime zahvatiti, a zdenac je dubok!

Samarijanka govori o svom srcu, o svojoj intimi; osjeća ponor u duši i ne zna kako se u njega spustiti, kako ga spoznati i živjeti. Ona pati, boji se, osjeća se izgubljenom. Čini joj se nemogućim da postoji netko sposoban dosegnuti dubinu njezine čežnje. Onaj „koji mora proći kroz Samariju“ spreman je s njom poći kroz dubine njezine duše, zaviriti u „ispucane kladence“ koji ne drže vodu (Jer 2, 13). Pet je muževa imala, moguće je da pet muževa simbolizira pet božanstava Samarijanaca (2 Kr 17, 29 – 41), nisu živi izvori, ne drže vodu, ostavili su je na cjedilu, suhu, ispucane duše, razočaranu, a i sada je na rubu provalije, na vidiku je isti scenarij koji se ponavlja – primit će otpusno pismo! Voda s novoga Zdenca lagano probija do njene suhoće, ulijeva povjerenje, hrabri je da skine masku i pokaže pravo lice te s njega opere sve naslage znoja i prljavštine. U Njegovoj prisutnosti je zaštićena, ne mora se opravdavati, smije mu povjeriti svoju slabost, priznati da je sama, bez ljubavi, da je nikada nitko nije volio i da je ljubav tražila na krivim mjestima, da nema zapravo nikoga! Negdje iz daljine dopire jeka čovjeka koji je ležao uz kupalište Bethzathu: „Gospodine, nikoga nemam!“ (Iv 5, 7).

Samarijanka je slika nas i naše braće i sestara koje stavljamo u fokus Tjedna solidarnosti, posebno je slika onih koji otkrivaju dušu i ispovijedaju: „Gospodine, nikoga nemam!“ Ne mislimo prvenstveno na one koji su ostali bez ljudske blizine, više su nam u srcu oni koji su se udaljili od Živog izvora vjere. Solidarnost je kršćanska krepost koja ostvaruje uzajamnost u duhovnim dobrima više nego u materijalnima, najprije Božje kraljevstvo i pravednost Njegova, a sve ostalo će se nadodati. Mi ljudi, ne možemo ih napojiti, ne možemo zahvatiti njihovu najdublju žeđ, ali smo pozvani na solidarnu kršćansku ljubav i molitvom prokrčiti staze koje ih vode do Zdenca. Njegova je voda – ljubav besplatna; ne može se platiti, niti zaslužiti; ona uvijek obilato teče iz njegova srca za nas otvorenog, rastrganog i ranjenog, poput izdašnog izvora koji ne prestaje davati vodu i krv, odnosno puninu života (Iv 19, 34 – 37).

Dok u Samarijanki koja dolazi na zdenac zamišljamo zaručnicu Rahelu, u njenom ostavljanju vrča i trčanju u grad prepoznajemo Magdalenu koja noseći poruku Života radosno trči s Isusovog praznoga groba, koji je pravi zdenac jer je iz njega provrio život.

Samarijanka ostavlja zdenac prirodne „mrtve vode“ a u sebi nosi sa Zdenca „živu vodu“. Priključena je na vodovod ljubavi, koji ne može presušiti, vodu od koje se više ne žedni.

Draga braćo i sestre!

Mnoge su osobe Samarijanke našega vremena koje Gospodin po nama poziva na izvore žive vode. Mi smo ona vedra (posude) kojima nebeski Otac zahvaća na zdencu života da bi im dao piti s izvora spasenja i okrijepio ih da ne žeđaju više. Ne traži li nas da i ovom prigodom te žedne prepoznamo u braći i sestrama naše Crkve i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini? Žedne pravednosti u ljubavi, mira i spokoja, pomirenja i oproštenja, izliječenih rana na duši i tijelu, žedne ljepše sadašnjosti i budućnosti na njihovim još nedavno razrušenim i spaljenim vjekovnim domovinskim ognjištima. Ne traži li nas da i ovoga puta našom korizmom molitve, pokore i djela ljubavi ponovno provriju izvori na toj opustošenoj i na mnogim mjestima iseljenoj zemlji naših predaka, da se u nju vrati život, da se ponovo, i sve više, čuje dječji plač u njihovim kolijevkama, iskren smijeh i vedra pjesma na njihovim njivama i radnim mjestima, zamiriše majčin svježi kruh na stolu u njihovim kućama, Bogu se još više vine žarka molitva u njihovim obnovljenim crkvama. Neka naše srce ne bude tvrdo, usta nijema, uši gluhe, a ruke prazne, na potrebe naše braće i sestara koji, nažalost, ne mogu sami. Na Gospodnjem zdencu, na kojem se neprestano zahvaća, voda je uvijek čista i svježa, životvorna, nikada ne presušuje i uvijek svima dostaje. Mi ćemo pripremiti i darovati svoj skromni dar, a Božje neizmjerno uzdarje već nam je darovano i pripravljeno za nas. Svima vam s ljubavlju najiskrenije zahvaljujem!

✠ Bože Radoš
varaždinski biskup
predsjednik Hrvatskog Caritasa

ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić uputio je 9. veljače 2023. svim svećenicima, ustanovama posvećenoga života i svim vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije okružnicu kojom potiče na pomoć stradalima u potresu u Turskoj i Siriji. Okružnicu donosimo u cijelosti:

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice i dragi vjernici!

Snažan potres pogodio je prije dva dana područje Turske i Sirije. Svakodnevno gledamo katastrofalne posljedice potresa i slušamo izvješća o brojevima ljudskih žrtava te porušenih zgrada.

Hrvatski Caritas je napravio tzv. jingle i plakat kojima poziva na uključivanje u pomoć. Jingle je poslan na radijske postaje da ga, ako je moguće, emitiraju „pro bono“, a sav materijal se nalazi i na našoj nadbiskupijskoj web stranici.

Ovime molimo sve svećenike da animiraju i potaknu vjernike u župama te sve ljude dobre volje da se uključe u pružanje pomoći na sljedeći način:

• da se u nedjelju 12. i 19. veljače 2023. na svim misama u molitvi vjernika moli za poginule i pogođene stradanjima u potresu na području Turske i Sirije;
• da se u župnim obavijestima u nedjelju 12. veljače najavi prikupljanje novčanih sredstava za pomoć žrtvama potresa u Turskoj i Siriji na kraju svih svetih misa u nedjelju, 19. veljače 2023.;
• da se u nedjelju 19. veljače na kraju svih sv. misa organizira prikupljanje dobrovoljnih novčanih priloga vjernika. Prikupljena novčana sredstva svaki župnik treba uplatiti na blagajni Ekonomata Đakovačko-osječke nadbiskupije najkasnije do 25. veljače 2023.;
• da se, ukoliko mogu, i poslije 25. veljače uključe u akciju Hrvatskoga Caritasa uplatom sredstava na žiro račun Hrvatskog Caritasa kod Privredne banke Zagreb. Račun glasi: HR0723400091511220139. Napominjemo da svaki paralelan sustav prikupljanja javnim pozivom na „neodobrene“ račune prijeti osobnom prekršajnom odgovornošću te odgovornošću pravne osobe;
• da se priključe Akciji Hrvatskoga Caritasa pozivom na donacijski telefon 0609010 (cijena poziva je 0,83 € po pozivu, PDV uključen);
• Hrvatski Caritas će prikupljena sredstva, u koordinaciji s Caritasom Europa i Caritasom Internationalis, poslati Caritasu u Turskoj i Siriji.

O eventualnom prikupljanju i slanju prehrambenih proizvoda, higijenskih potrepština i drugih artikala izvijestit ćemo Vas naknadno, u suradnji s Hrvatskim Caritasom.

Sve molimo da se u skladu sa svojim mogućnostima uključite u navedenu akciju te da svakodnevno u svoje zajedničke i osobne molitve uključite sve poginule i pogođene osobe.

Dodatak:

Hrvatski biskupi su odlučili odvojiti 100.000,00 € za stradale u potresu. Hrvatski Caritas je do sad uz vašu pomoć prikupio 15.000,00 € na namjenskom računu i 19.5000  poziva dodatno na donacijski telefon. U petak, 10. veljače kreću 2 šlepera hrane prema Caritasu u Adani, Turska. Financije idu preko Libanona prema Siriji i polovica iznosa prema Turskom Caritasu u Anatoliji.

OSIJEK (TU) – Ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, doc. dr. Drago Tukara primio je u četvrtak, 9. veljače 2023. doc. dr. sc. Tatjanu Ileš, prodekanicu za razvoj održivosti u umjetnosti i kulturi Akademije za umjetnost u Osijeku i Josipa Pratnemera, studenta i predsjednika Studentskog zbora. Studenti i djelatnici Akademije za umjetnost u Osijeku pokrenuli su u razdoblju od 13. prosinca do 31. siječnja  prikupljanje financijskih sredstva za korisnike Caritasova Centra za prihvat beskućnika u Osijeku. Akcija, o kojoj su doc. dr. sc. T. Ileš i J. Pratnemer prethodno razgovarali s doc. dr. Tukarom, provedena je u prostorima knjižnice Akademije, a održana je u sklopu Caritasovog projekta „Veliko srce za male ljude“ koji se provodi tijekom došašća.

Pri ovom posjetu ravnatelj Tukara primio je sredstava koja su prikupljena u ovoj aktivnosti Akademije, a radi se o iznosu od 266,80 € (2.010,18 kn) te je uime Caritasa i korisnika Centra, kojih je trenutno 13, izrazio zahvalnost na uručenoj donaciji. Tijekom razgovora izražena je bila i želja za obostranom suradnjom u vidu održavanja umjetničkih radionica s korisnicima Centra za prihvat beskućnika. Olivera Balatinac

Đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić uputio je pastoralnu uputu svim župama i rektorima javnih redovničkih crkava, vjernicima i ljudima dobre volje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji povodom ovogodišnje Nedjelje Caritasa. Iz spomenute Upute ističemo:

„Nedjelja Caritasa je akcija koju Hrvatski Caritas tradicionalno organizira na 3. nedjelju Došašća u suradnji s nad/biskupijskim Caritasima. Na taj dan se Crkva i ljudi dobre volje na poseban način nastoje prisjetiti onih koji su u potrebi. Ovime pozivam sve župne urede da se uključe u akciju prikupljanja darova za Caritas. Ovogodišnje geslo je: „Pratit će ih radost i veselje“ (usp. Iz 35,10).“

Kolektu provode sve župne zajednice naše Nadbiskupije prikupljanjem novčanih priloga, a mogu se uključiti i druge ustanove. Preporučujemo župnicima i drugim pastoralnim suradnicima da prema mogućnostima u župnim zajednicama organiziraju prikupljanje i drugih vrsta pomoći za ljude u potrebi. Na zornicama i drugim liturgijskim slavljima župne zajednice neka se posebnim prigodnim propovijedima podsjeti i uputi vjernike na darivanje za potrebne, a na sv. misama u nedjelju, 11. prosinca 2022. neka se pročita Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa. Molimo Vas da župne katehete posvete barem jedan susret temi Caritasa. Svi vjernici i ljudi dobre volje naše Nadbiskupije bit će na prigodan način, putem sredstava javnog priopćavanja, upoznati s Nedjeljom Caritasa.“

Vjernici župa Đakovačko-osječke nadbiskupije već dugi niz godina pokazuju solidarnost i osjetljivost za one koji su u potrebi u svim aktivnostima koje provode župni, nadbiskupijski ili nacionalni Caritasi.

Providonosno je da je jedna od prvih akcija Hrvatskog Caritasa, još u vrijeme Domovinskoga rata, bila Nedjelja Caritasa. Upravo je nedjeljno zajedništvo i okupljanje oko euharistijskog stola župnih zajednica svjedočilo snagu Božje ljubavi prema onima u potrebi, po rukama vjernika koji su molili i radili. Kao što je obitelj temelj svakoga društva, tako je i župni Caritas temelj svakog nad/biskupijskog ili nacionalnog Caritasa. Početak svakog Caritasa, na bilo kojoj razini, nalazi se u Euharistiji. Euharistija, na najbolji način, ocrtava Crkvu u izlasku, Crkvu poslanu u svijet, Crkvu koja ide na periferije društva, te susreće Krista patnika u onima kojima je najpotrebnije. Po tome, Caritas jest Euharistija, a Euharistija jest Caritas. Zato je važno da svake nedjelje, a posebno na Nedjelju Caritasa, okupljeni oko euharistijskog stola, molimo i jačamo pojedince i zajednice u našim mjesnim Crkvama da ih Gospodin nadahne i ohrabri u njihovim karitativnim nastojanjima. Brojni su putovi Božje ljubavi prema našoj braći i sestrama u potrebi. Ovdje donosimo sažeti prikaz na koji način se Božja ljubav očitovala u Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije kroz dugi niz godina, koliko formalno postoji (skoro 80 godina!) ima širok spektar djelovanja, odnosno načina na koji nastoji ublažiti siromaštvo ljudi u potrebi. Od tih gotovo 80 godina, 30 godina djeluje Caritasova pučka Kuhinja u Osijeku, 29 godina djeluje Caritasov Centar za dijete u Osijeku, 24 godine djeluje Centar za prihvat beskućnika Osijeku, 9 godina Pučka kuhinja u Slavonskom Brodu, te 7 godina Pučka kuhinja u Vinkovcima s dva mjesta podjele u Vukovaru.

Caritas upravlja od 2008. godine i Nadbiskupijskom Zakladom Dr. Nikola Dogan, te pomaže učenike osnovnih i srednjih škola, studente i doktorande kroz mjesečne novčane pomoći.

U suradnji s Caritasom biskupije Krk, Caritas provodi program ljetovanja za obitelji slabijeg imovinskog statusa i brojnijom djecom. Trenutno najviše redovitih korisnika imaju u Pučkim kuhinjama. Ukupno imaju oko 450 korisnika.

Osim redovitih korisnika koji primaju organiziranu pomoć preko Caritasovih ustanova, Caritas pruža i pojedinačne pomoći na području cijele Nadbiskupije. Pružena pomoć se uglavnom odnosi na: popravak kuća, sanaciju stambenog prostora, kupovinu lijekova, autobusnih karata, medicinskih pomagala, paketa namirnica, higijenskih potrepština, odjeće, pomoć u školovanju itd.

Uz redovite aktivnosti, Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije u suradnji s drugim nad/biskupijskim Caritasima i Hrvatskim Caritasom se uključuje u tzv. hitne projekte: humanitarna pomoć u vrijeme Domovinskog rata, poslijeratna obnova, pomoć stanovništvu stradalom u poplavama, pomoć migrantima, pomoć stradalima u potresima, pomoć izbjeglom stanovništvu iz Ukrajine i dr.

U Caritasovoj pučkoj kuhinji u Vinkovcima, održan je sastanak predstavnika Upravnog odjela za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije na čelu s privremenom pročelnicom Magdalenom Parat i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije na čelu s ravnateljem dr.sc. Dragom Tukara. Uz pročelnicu i ravnatelja sudjelovali su i viši stručni suradnici za poljoprivredu i ruralni razvoj u Upravnom odjelu za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije Stjepan Đukić i Mijo Šajtoš te voditeljica Caritasove pučke kuhinje u Vinkovcima Renata Keškić kao i pomoćnik ravnatelja Caritasa Mišo Lukačević.

Na sastanku  se razgovaralo o dosadašnjoj suradnji ovih dviju ustanova. Prije svega, u pogledu zbrinjavanja koka nesilica iz slobodnog uzgoja prema obiteljima u potrebi na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Caritas i Županija animirale su župnike i njihove suradnike za pronalaženje obitelji kojima bi dobro došla ovakva pomoć. Svi dionici procesa ove pomoći, a posebno korisnici, izrazili su svoje zadovoljstvo i zahvalnost.

Do sada je donacijama koka nesilica obuhvaćeno 269 obitelji iz 7 župa s područja Osječko-baranjske i Brodsko-posavske županije. Obiteljima su donirane ukupno 4.344 koke nesilice, a vrijeme provedbe aktivnosti je trajalo od studenoga 2020. do lipnja 2022. godine.

Također je spomenuta suradnja Caritasa i Vukovarsko-srijemske županije, koja preko Agro-klastera u proteklom razdoblju pomogla rad Caritasove pučke kuhinje u Vinkovcima kroz donacije namirnica za pripremu obroka za korisnike u Vinkovcima i Vukovaru.

Sudionici sastanka izrazili su spremnost na daljnju suradnju i u slijedećoj godini.