KAKO SE UKLJUČITI:

• pozivom na donacijski telefon 060 9010 (cijena po pozivu 6,25 kn,
  PDV uključen)
• uplatom na račun Hrvatskog Caritasa,
  IBAN: HR05 2340 0091 1000 80340, poziv na br. 101
• uplatom novčanog dara u župi
• on-line donacijom

Draga braćo i sestre!
Treću nedjelju došašća slavimoveć niz godina u našoj Crkvi u Hrvatskoj kao Nedjelju Caritasa. Na taj dan razmišljamo o djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu, mislimo na one koji su sami ili usamljeni, bolesni, ostavljeni i zaboravljeni, zlostavljani, mučeni, progonjeni, na sve one čiji se glas ne čuje i čija lica nećemo vidjeti na naslovnicama novina ili u vizualnim elektroničkim medijima, molimo za njih i prikupljamo dragovoljne priloge.

Ovogodišnje Caritasove Nedjelje pripravljamo se i za obilježavanje 25. obljetnice ustanovljenja našega Hrvatskog Caritasa, krovnog tijela mreže Caritasa u Hrvatskoj, kojem je HBK potvrdila pravni status 1. siječnja 1993. godine. Kao njegov predsjednik, i uime Vijeća HBK za Caritas, želim zahvaliti svim djelatnicima, suradnicima i volonterima, kao i našim partnerima i dobročiniteljima, na postojanom služenju djelotvorne ljubavi.

Danas stoga zajedno sa svima vama želim glasno razmišljati o važnosti organiziranog djelovanja Caritasa te ulozi i zadaćama Caritasa u cjelovitu pastoralu župne zajednice i života Crkve.

Organizirano djelovanje Caritasa

Tijekom povijesti Crkve mijenjalo se  razumijevanje o tome što znači brinuti se za potrebite. Svaka se mjesna crkva, saznajemo iz Djela apostolskih i Pavlovih poslanica, brinula za svoje potrebne, ali je, također, imućnija mjesna crkva odmah prianjala pomaganju siromašnijih sestrinskih mjesnih crkava. Da bi se to moglo činiti, rad je potrebno na neki način  organizirati. Zato je ta službaprvotnobila povjerena prvim đakonima. Crkva se od svojih početaka nije zatvarala u sebe. Kasnije se organizirano karitativno djelovanje Crkve s jedne strane shvaćalo kao milodar, a s druge kao angažman za cjelokupna čovjeka u potrebi. Kroz stoljeća nicale su unutar Crkve razne kongregacije s naglašenom dimenzijom apostolata usmjerenapomaganju ljudima u potrebama: ne samo hranjenju gladnih, nego i pomaganju da nepismeni nauče čitati i pisati, da nauče obavljati razne poslove kako bi se mogli što više osamostaliti itd. I tako sve do kraja XIX.stoljeća, kada je u Njemačkoj osnovana prva organizacija Caritasa, kao službena ustanova Katoličke Crkve koja želi pomagati svima.

Sve ovo o čemu smo do sada govorili – o nužnosti i temelju postojanja Caritasa iz biblijskih i pastoralnih razloga – dovodi nas do osobe iz naše narodne i Crkvene povijesti koja je još tridesetih godina prošlog stoljeća, možda zahvaljujući upravo studiju i životu u rimskom Papinskomzavodu GermanicumetHungaricum, (koji su tada već tridesetak godina imali organiziran Caritas). Taosoba koji nas i danas iznova nadahnjuje blaženi je kardinal Alojzije Stepinac. Niti danas, dvadeset i pet godina nakon što sve biskupije u Hrvatskoj imaju svoje biskupijske Caritase, koji su organizirani u jedan Hrvatski Caritas, još uvijek teško dostižemo duh i zauzetost mladog Alojzija Stepinca. Na Stepinčev poticaj izdana je 1933. godine okružnica o osnivanju karitativnih organizacija po svim župama kao i osnivanju Caritasa za cijelu Zagrebačkunadbiskupiju.

Danas kada u Hrvatskoj još uvijek nismo dokraja sigurni koja su sve područja djelovanja Caritasa, uzor možemo naći u kardinalu Stepincu, koji je od početka želio Caritas kao dobru organizaciju sa svrhom trajne i sustavne pomoći ljudima u raznim potrebama. Kao dobar organizator, osniva jaku tzv. „Središnjicu Caritasa“, iz koje će izlaziti obavijesti i u koju će se slati obavijesti. (To su danas biskupijski Caritasi, koji, Bogu hvala, postoje u svim našim biskupijama.) Time će svi znati da postoji centralno mjesto na kojem se spajaju oni koji nude pomoć i oni koji pomoć traže. Biskupijska središnjica ustvari služi svim župnim Caritasima jer im želi pomagati u njihovu osnivanju, radu, formaciji i edukaciji volontera.

Ti biskupijski Caritasi imaju svoju krovnu organizaciju – Hrvatski Caritas, kao službeno tijelo Hrvatske biskupske konferencije za karitativno i humanitarno djelovanje. Preko nacionalnoga središnjeg ureda dio smo velike Caritasove obitelji, Caritasa Europa i Caritasa Internationalis te posebno Caritasa Svetog Oca – Corunum. Njegova je uloga koordinirati projektima i programskim područjima od nacionalnog značenja, predstavljati Caritasovu mrežu u Hrvatskoj i svijetu, ostvarivati strateška partnerstva i zagovarati one koji nam nikada neće moći vratiti (usp. Papa Franjo). Zadaća mu je promicati pastoral cjelovita karitativnog djelovanja, svjedočenje konkretnih djela ljubavi koja svaka zajednica ostvaruje u okvirima sveobuhvatnog pastorala. Svjedočanstvo djelotvorne ljubavi – istodobno uz katehezu i liturgiju – odgovorno živi cijela kršćanska zajednica ili je, u slučaju da ona izostane, okrnjena.

Uloga i zadaća Caritasa u cjelovitom pastoralu i životu Crkve

“Kršćanska vjera se izražava kroz tri stvari: riječi, srce i ruke”,propovijeda papa Franjo u Gidoniji, selu pored Rima, u siječnju ove godine te pojašnjava:  “Ako kažem da sam katolik i idem na misu, ali ne razgovaram sa svojim roditeljima, ne pomažem baki i djedu ili siromašnima, ne pomažem bolesnima, onda samo dolazak na misu ne dokazuje da istinski vjerujem.” Upravo ono po čemu su prepoznate prve Crkvene zajednice prije dvije tisuće godina i danas je u samim temeljima „programskog djelovanja“ Crkve – opredjeljenje za siromašne! U svojoj poruci naslovljenoj„Ljubimo, ali ne riječima, nego djelima“, povodom 1. svjetskog dana siromašnih, koji smo obilježili 19. studenog 2017. godine, nedjelju prije svetkovine Krista Kralja svega stvorenoga,Sveti Otac podsjeća na riječi „ljubljenog učenika“ Ivana, koji u svojoj poslanici piše: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1 Iv 3,18). Te riječi predstavljaju imperativ koji nijedan od nas koji se želimo zvati kršćanima ne smije zanemariti. Kršćane se mjeri konkretnim djelima, a ne ispraznim riječima koje često prelaze preko naših usana. Papa upozorava da siromašni nisu problem po sebi. Pasivnost i bezvoljnost, pred brojnim licima kojima nas izazivaju siromaštva našeg vremena – „lica obilježena trpljenjem, marginalizacijom, ugnjetavanjem, nasiljem, mučenjem i utamničenjem, ratom, oduzimanjem slobode i dostojanstva, neznanjem i nepismenošću, zdravstvenim hitnim slučajevima i nezaposlenošću, trgovinom ljudima i ropstvom, egzilom, krajnjom bijedom i prisilnom migracijom… siromaštvo koje ima lice žena, muškaraca i djece koje se izrabljuje te koje gazi izopačena logika moći i novca“ – nisu opcija za kršćanina, nego je na sve to potrebno odgovoriti novom vizijom života i društva, stoji u poruci.
Siromaštvo i siromasi nisu teret,nego bogatstvo bez kojega su uzaludni naši pokušaji da otkrijemo Gospodinovo lice. U tom smislu djelovanje Caritasa, od župnog preko biskupijskog do nacionalnog, doista je jedan od tri stupa cjelovita pastorala župne zajednice koji želi prožeti sva naša misli i djela. Caritas usmjeren na prepoznavanje lica siromaštva, stvaranje kreativnih odgovora, usmjeren na uklanjanje uzroka siromaštva, na poticanje konkretnih djela ljubavi i pravde, na koordinaciju s drugim grupama i inicijativama koje postoje u župi, u biskupiji, u društvu, kako bi se s davanja materijalne pomoći prešlo na poklanjanje sebe, na susret osoba, kako bi se dogodio prelazak s pružanja pomoći na prihvaćanje i dijeljenje teškoća – ima svoju pedagošku, cjeloživotno odgojnu ulogu.

„Crkva bez Caritasa ne postoji. Caritas je nježnost Majke Crkve prema svojim sinovima: nježnost, blizina…  duhovnost Caritasa je duhovnost nježnosti kakvu nalazimo samo u Crkvi … Crkve je temeljno majka“, govori Papa te traži upravo od Caritasa da joj pomogne „obnoviti se“. Time se nastavlja i misao pape u miru Benedikta XVI. iz enciklike „Caritas inveritate –Ljubav u istini“, upućene biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama, vjernicima laicima i svim ljudima dobre volje. On nam tumači da je ljubav načelo društvenih, ekonomskih i političkih odnosa te oživotvorenje osobnog odnosa s Bogom i bližnjim. Papa Franjo, koristeći prostor društvenih mreža (Twitter, 18. listopada 2014.) na svoj način kaže: „Da bismo promijenili svijet, moramo biti dobri prema onima koji nam ne mogu uzvratiti.“

Karitativno djelovanje stoga ne smije ostati u anonimnosti, jer će se brzo ugasiti. Upravo su mediji oni biblijski “krovovi” s kojih treba vikati svijetu što Caritas radi kako bi se svatko osjećao potaknut izaći iz vlastitih zona ugode i komfora kad čuje što i tko sve radi i za koga. Stoga u Crkvi i danas odzvanjaju riječi kardinala Stepinca, koji je u uvodniku časopisa  „Karitas“ na pitanje “Šta hoćemo?” odgovorio ovako: “Ništa nova! Hoćemo samo da pokažemo, da u Katoličkoj Crkvi još živi onaj duh, koji je božanski Spasitelj ulio u nju. Hoćemo da pokažemo da u katoličkoj crkvi još živi duh djelotvorne ljubavi. Hoćemo da ona lijepa svjetiljka, što ima da gori u srcu svakoga kršćanina – a to je djelotvorna ljubav – da ta svjetiljka i dalje sjaje pred licem Gospodnjim. Ako bi se pak gdjegod počela gasiti, da joj nanovo prilijemo ulja. A ako bi se gdjegod nesrećom sasvim ugasila, da ju nanovo zapalimo.”

Svjestan  tegoba, ali i radosti i nada vremena u kojem živimo, zazivam na sve Božji blagoslov i mir u življenju Marijinog poziva u ovome svijetu. Mir neka uđe u svako srce i svaki dom! Hrabro darujmo sebe jedni drugima jer to je jedini temelj napretka pojedinca, društva i Crkve. Budite blagoslovljeni!

+ Josip Mrzljak
biskup varaždinski 
predsjednik Hrvatskog Caritasa

U Caritasovom Centru za prihvat beskućnika u mjesecu prosincu održavale su se kreativne radionice na kojima su korisnici zajedno sa stručnim suradnicima, voditeljicom Centra i voditeljicom programa resocijalizacije izrađivali ukrase koje će izložiti na adventskom sajmu na osječkom Trgu Ante Starčevića u nedjelju 17. prosinca 2017. godine od 15 h. Sve kreativne aktivnosti dio su II. godine programa „Resocijalizacija beskućnika-kroz dnevni boravak do podrške pri zapošljavanju“ sufinanciranog od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Cilj sudjelovanja korisnika na adventskom sajmu je susret s građanima koji posjete sajam, izlaganje božićnih ukrasa koje građani mogu ponijeti kući te informiranje građana o aktivnostima koje su održavaju u Centru za prihvat beskućnika u Osijeku.

Ivona Ivanović Srnović

U sklopu II. godine programa „Resocijalizacija beskućnika-kroz dnevni boravak do podrške pri zapošljavanju“ u utorak 12. prosinca 2017. u 17,00 h u Centru za prihvat beskućnika Caritasa Osijek, J. J. Strossmayera 69, održat će se kreativna radionica na kojoj će korisnici izrađivati božićne ukrase. Projekt je sufinanciran od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Ivona Ivanović Srnović

U sklopu II. godine programa „Resocijalizacija beskućnika – kroz dnevni boravak do podrške pri zapošljavanju“ sufinanciranog od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, 11. prosinca 2017. godine u 16,00 h u Caritasovom Centru za prihvat beskućnika, J. J. Strossmayera 69, održat će se psihosocijalna radionica koju će voditi Ana Jurić, psiholog.

Ivona Ivanović Srnović

U sklopu II. godine programa „Resocijalizacija beskućnika-kroz dnevni boravak do podrške pri zapošljavanju“ u petak 8. prosinca 2017. u 17,00 h u Centru za prihvat beskućnika Caritasa Osijek, J. J. Strossmayera 69, održat će se kreativna radionica koju će voditi odgojiteljice Mira Vego i Ljiljana Vetengl. Na radionici će korisnici izrađivati ukrase s motivima Božića. Projekt je sufinanciran od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Ivona Ivanović Srnović

Centar za dijete Osijek, poslovna je jedinica Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije te smo i u 2017. godini nastavili s aktivnostima u ostvarivanju misije postojanja,  stvaranju boljih i humanijih uvjeta da svako začeto dijete bude rođeno, željeno i voljeno. To smo nastojali i nastojimo činiti kroz ublažavanje materijalne oskudice, ali i pružanje psihosocijalne pomoći kroz savjetovanje i razgovore kako bi kroz informaciju i potporu bili pomoć socijalno osjetljivim obiteljima.

Tradicionalno obilježavanje blagdana Sv. Nikole u Caritasovom Centru za dijete u Osijeku i podjela prigodnih  darova za djecu, čije su obitelji u socijalnoj potrebi, bit će 06. prosinca 2017. god., srijeda,  s početkom u 17,oo sati, u Centru za dijete u Osijeku, Vukovarska 156.

Tog dana ćemo ugostiti obitelji korisnika materijalne pomoći Caritasovog Centra za dijete u Osijeku, a kostimirani Sv. Nikola zabavljati će i darivati oko stotinjak mališana. Pri organizaciji glazbeno- dramske radionice povodom Sv. Nikole  u Centru svoj doprinos daju i  korisnici Caritasovog Centra za prihvat beskućnika u Osijeku koji za tu prigodu priređuju dramsku predstavu za djecu na temu „Crvene papučice“.

Ovom aktivnosti cilj nam je  pomoći i razveseliti obitelji s područja grada Osijeka u vrijeme oko Božića i unijeti svjetla u  obitelji s malom djecom koji su u materijalnoj oskudici, a takvih je kao što smo i sami svjedoci, sve više.

Ivanka Domazet

Započela je druga godina programa „Resocijalizacija beskućnika – kroz dnevni boravak do podrške pri zapošljavanju“ koji se provodi u Centru za prihvat beskućnika Caritasa Osijek, J. J. Strossmayera 69 te se nastavljaju održavati aktivnosti programa. U utorak 5. prosinca 2017. godine u 17h održat će se  dramsko – glazbena radionica koju će voditi odgojiteljica Mira Vego i stručne suradnice. Korisnici Centra za prihvat beskućnika vježbaju predstavu i glazbeni program koji će izvesti u Caritasovom Centru za dijete u Osijeku 6. prosinca u 17 h povodom obilježavanja blagdana Svetog Nikole.

Projekt je sufinanciran od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Ivona Ivanović Srnović

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije u svom djelovanju veliku pažnju posvećuje obiteljima i pojedincima koji su izloženi riziku socijalnog isključivanja, među kojima su zastupljeni i pripadnici romske nacionalne manjine. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine  na području Osječko-baranjske županije živi 1.847 Roma, na području Brodsko-posavske 1.178 Roma i Vukovarsko-srijemske 987 Roma. S obzirom da se radi o broju osoba koje su se same izjasnile o pripadnosti romskoj nacionalnoj manjini, činjenično stanje je da je taj broj  puno veći te je procijenjeno da na području sve tri županije živi oko 6.000 Roma, što prijavljenih, što neprijavljenih.

I ove godine započinjemo VIII. ciklus gore navedenog projekta i to 18. studenoga 2017. godine u Caritasovom Centru za mlade u Belom Manastiru s početkom u 18,oo sati.

Projektne aktivnosti do sada smo provodili u Osječko-baranjskoj županiji, na području Grada Belog Manastira i Općine Petlovac u naselju Torjanci te Brodsko-posavskoj županiji na području Grada Slavonskog Broda.

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije i dalje planira  proširivati aktivnosti projekta na ostale dijelove naše Nadbiskupije, u župama gdje živi romska nacionalna manjina, a to je  područje grada Belišća i Vukovara. Trenutno smo u dogovoru s vlč. Dejanom Čaplarom, župnikom župe BDM Kraljica mučenika u Vukovaru i fra Brankom Janjićem, župnikom župe Sv. Josip Radnik u Belišću gdje mobilni stručni tim planira proširenje aktivnosti projekta.

Na inicijativu pape Franje 1. Svjetski dan siromašnih bit će obilježen  19. studenog ove godine, a kako je papina želja bila da „…kršćanske zajednice u tjednu koji prethodi Svjetskom danu siromašnih, ulože napore kako bi omogućili trenutke susreta i prijateljstva, solidarnosti i konkretne pomoći…“  i naša želja je organizacijom ovog zajedničkog susreta i započinjanjem aktivnosti VIII. ciklusa ovog projekta doprinijeti obilježavanje ovog važnog datuma.

Kroz svih sedam, do sada, provedenih ciklusa ukupan broj korisnika romske nacionalne manjine uključenih u aktivnosti  projekta putem mjesečnih radionica iznosi 560 djece i mladih Roma i 142 roditelja.

Putem održavanja mjesečnih radionica koje su imale za cilj usvajanje psiho-socijalnih vještina, njihove osobne izgradnje, s mladim Romima i njihovim roditeljima razgovarali smo o životnim vrijednostima, načinima rješavanja problema, ali i o njihovom doživljaju  integriranosti u lokalnu zajednicu. Analizom provedene ankete gotovo polovica sudionika radionica vrlo rano prestaje pohađati školu, bez obzira što je to Zakonom RH obavezno, gotovo 70% korisnika nije svladalo čitanje ni pisanje. Ovakav obrazovni status predstavlja im prepreku u njihovu usavršavanju ili dokvalifikaciji te u slučaju i zasnivanja radnog odnosa osigurana su im tek skromna primanja. Veliki broj njih radi u sektoru sive ekonomije ili na kratkotrajnim sezonskim poslovima. Njihova slabija uključenost u obrazovni sustav i lošiji obrazovni ishodi se preslikavaju i u njihov lošiji položaj na tržištu rada. Stopa nezaposlenosti korisnika vrlo je visoka u svim dobnim skupinama, a u pogledu nezaposlenosti Romkinje su višestruko marginalizirane. Njihov nepovoljan položaj na tržištu rada, loša ekonomska situacija utječe i na sliku zdravlja i pristup zdravstvenim uslugama u odnosu na ostalo stanovništvo. Loš ekonomski položaj najdirektnije je s područjem zdravlja povezan kroz nemogućnost kupovine lijekova, nemogućnost ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, ali i isto tako neimanja  navika posjete zdravstvenim ustanovama. Uz područje obrazovanja i zapošljavanja usko je vezano upravo i njihovo stanovanje, raspolaganje stambenim prostorom i kvaliteta uvjeta stanovanja. Oni žive u romskim naseljima koji su uglavnom izdvojeni od lokalne sredine i to u neadekvatnim i prenapučenim stambenim prostorima bez infrastrukture ( npr. nemaju sanitarni čvor, pitku vodu u kući, kanalizaciju, dovod električne energije vrlo nesiguran…). Uočili smo, a i važno je napomenuti da obitelji s djecom žive u prostorno manje adekvatnom objektu, no ipak bolje opremljenom od obitelji bez djece. Vrlo zanimljivo je napomenuti, kako u pogledu zadovoljstva susjedstvom, a unatoč znatno lošijim objektivnim pokazateljima kvalitete stanovanja, oni iskazuju relativno visok stupanj zadovoljstva. Po pitanju vjere i religije rašireno je mišljenje kako su Romi površni i povremeni vjernici, međutim prema našem iskustvu u radu s njima oni redovito sudjeluju u pučkim pobožnostima. Religija i vjera važan su dio života Roma, bez obzira bilo oni katoličke ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje su im  uz duhovno obogaćivanje i put, pomoć kod željenih strukturalnih promjena načina života te integriranja u socijalnu zajednicu. Primjer dobre prakse su romske zajednice koje žive u romskim naseljima na području Torjanaca i Belog Manastira u Baranji te u Slavonkom Brodu gdje smo provodili projektne aktivnosti.

Evaluacija nam je pokazala kako mladi Romi i njihovi roditelji ocjenjuju njihovu integriranost u lokalnu zajednicu:

Zaključak

Skupina socijalnih problema ponajviše opterećuje život romskog stanovništva. Borba za golu egzistenciju i ovisnost o raznim socijalnim davanjima činjenično je stanje romske zajednice. Nezaposlenost uvjetovana različitim faktorima poput niske razine obrazovanja ili diskriminacije uvelike otežava život Roma. U velikom broju slučajeva nedovoljni prihodi tjeraju romske pojedince na mjere posezanja u tuđe vlasništvo što utječe na razvoj sukoba i međusobnog odnosa nepovjerenja s većinskim stanovništvom. Uz takva negativna iskustva, postojanje niza predrasuda i stereotipa o Romima, uglavnom negativnih, kao i razni oblici diskriminacije maksimalno opterećuju odnose između Roma i okolnog većinskog stanovništva. Život romske zajednice uvelike opterećuje i niz socijalnih problema unutar same romske zajednice. Razjedinjenost romskih zajednica i nepostojanje institucionalne suradnje romskih udruga velik su uteg romskom društvu. Međusobna nesolidarnost i izrazito socijalno raslojavanje unutar lokalnih romskih zajednica uzrok su mnogim problemima koji nerijetko završavaju otvorenim sukobima.

                                                                                  Ivanka Domazet, koordinator projekta

Danas se o siromaštvu govori i piše više nego li ranije, a jedan od razloga je zasigurno i ekonomska kriza koja je zahvatila skoro cijeli svijet i odrazila se na ekonomski razvoj većine svjetskih država. Jedna od osoba koja je u Crkvi dala jedno novo zanimanje i polet za siromašne je zasigurno sadašnji papa  Franjo koji je svojim mnogobrojnim izjavama, ali i konkretnim gestama, ponovno oživio temu siromaštva u Crkvi.

Jedna od konkretnih njegovih gesta je i proglašenje dana 19. studenog 2017. god. za

1. Svjetski dan siromaha s geslom „ Ne ljubimo riječju, već djelima“.

U dokumentu naslovljenom „Ljubimo, ali ne riječima, nego djelima“, Sveti je Otac podsjetio na riječi „ljubljenog učenika“ Ivana koji u svojoj poslanici piše: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1 Iv 3,18).

Upozorio nas je da taj dan ne ostane samo na porukama i propovijedima, nego nam je predložio kombinaciju konkretne pomoći i zajedničkog slavljenja euharistije.

Potaknuti riječima i apelom Svetog Oca Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije u tu svrhu priredio je pakete za svoje korisnike Pučkih kuhinja u Osijeku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima i Vukovaru (436 paketa), Centru za dijete u Osijeku (35 paketa), Centru za prihvat beskućnika u Osijeku (20 paketa ) i Centru za mlade u Belom Manastiru ( 30 paketa) koje ćemo im tom prigodom podijeliti. Sadržaji paketa bit će prilagođeni potrebi gore navedenih korisnika, ali će ih svaki biti obilježen sličicom koja na sebi ima sliku i poruku Svetog Oca povodom 1. Svjetskog dana siromaha.

Tako ćemo pakete dijeliti:

17. studenog u Caritasovom Centru za dijete u Osijeku i Caritasovoj Pučkoj kuhinji u   Vukovaru

18. studenog u Caritasovoj Pučkoj kuhinji u Osijeku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima, a istog dana održati ćemo i radionicu u Centru za mlade u Belom Manastiru za pripadnike romske nacionalne manjine s početkom u 18,oo sati.

„Neka ovaj novi Svjetski dan bude snažan apel našim vjerničkim savjestima kako bismo rasli u uvjerenju da nam dijeljenje sa siromašnima omogućuje razumijevanje najdublje istine Evanđelja“ – stoji na kraju Papine poruke.

Isto tako svi ljudi, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti, pozvani su na otvorenost i dijeljenje sa siromasima putem konkretnih djela solidarnosti i bratstva.

                                                                                                           Ivanka Domazet