Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije u svom djelovanju veliku pažnju posvećuje obiteljima i pojedincima koji su izloženi riziku socijalnog isključivanja, među kojima su zastupljeni i pripadnici romske nacionalne manjine. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području Osječko-baranjske županije živi 1.847 Roma, na području Brodsko-posavske 1.178 Roma i Vukovarsko-srijemske 987 Roma. S obzirom da se radi o broju osoba koje su se same izjasnile o pripadnosti romskoj nacionalnoj manjini, činjenično stanje je da je taj broj puno veći te je procijenjeno da na području sve tri županije živi oko 6.000 Roma, što prijavljenih, što neprijavljenih.
I ove godine započinjemo VIII. ciklus gore navedenog projekta i to 18. studenoga 2017. godine u Caritasovom Centru za mlade u Belom Manastiru s početkom u 18,oo sati.
Projektne aktivnosti do sada smo provodili u Osječko-baranjskoj županiji, na području Grada Belog Manastira i Općine Petlovac u naselju Torjanci te Brodsko-posavskoj županiji na području Grada Slavonskog Broda.
Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije i dalje planira proširivati aktivnosti projekta na ostale dijelove naše Nadbiskupije, u župama gdje živi romska nacionalna manjina, a to je područje grada Belišća i Vukovara. Trenutno smo u dogovoru s vlč. Dejanom Čaplarom, župnikom župe BDM Kraljica mučenika u Vukovaru i fra Brankom Janjićem, župnikom župe Sv. Josip Radnik u Belišću gdje mobilni stručni tim planira proširenje aktivnosti projekta.
Na inicijativu pape Franje 1. Svjetski dan siromašnih bit će obilježen 19. studenog ove godine, a kako je papina želja bila da „…kršćanske zajednice u tjednu koji prethodi Svjetskom danu siromašnih, ulože napore kako bi omogućili trenutke susreta i prijateljstva, solidarnosti i konkretne pomoći…“ i naša želja je organizacijom ovog zajedničkog susreta i započinjanjem aktivnosti VIII. ciklusa ovog projekta doprinijeti obilježavanje ovog važnog datuma.
Kroz svih sedam, do sada, provedenih ciklusa ukupan broj korisnika romske nacionalne manjine uključenih u aktivnosti projekta putem mjesečnih radionica iznosi 560 djece i mladih Roma i 142 roditelja.
Putem održavanja mjesečnih radionica koje su imale za cilj usvajanje psiho-socijalnih vještina, njihove osobne izgradnje, s mladim Romima i njihovim roditeljima razgovarali smo o životnim vrijednostima, načinima rješavanja problema, ali i o njihovom doživljaju integriranosti u lokalnu zajednicu. Analizom provedene ankete gotovo polovica sudionika radionica vrlo rano prestaje pohađati školu, bez obzira što je to Zakonom RH obavezno, gotovo 70% korisnika nije svladalo čitanje ni pisanje. Ovakav obrazovni status predstavlja im prepreku u njihovu usavršavanju ili dokvalifikaciji te u slučaju i zasnivanja radnog odnosa osigurana su im tek skromna primanja. Veliki broj njih radi u sektoru sive ekonomije ili na kratkotrajnim sezonskim poslovima. Njihova slabija uključenost u obrazovni sustav i lošiji obrazovni ishodi se preslikavaju i u njihov lošiji položaj na tržištu rada. Stopa nezaposlenosti korisnika vrlo je visoka u svim dobnim skupinama, a u pogledu nezaposlenosti Romkinje su višestruko marginalizirane. Njihov nepovoljan položaj na tržištu rada, loša ekonomska situacija utječe i na sliku zdravlja i pristup zdravstvenim uslugama u odnosu na ostalo stanovništvo. Loš ekonomski položaj najdirektnije je s područjem zdravlja povezan kroz nemogućnost kupovine lijekova, nemogućnost ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, ali i isto tako neimanja navika posjete zdravstvenim ustanovama. Uz područje obrazovanja i zapošljavanja usko je vezano upravo i njihovo stanovanje, raspolaganje stambenim prostorom i kvaliteta uvjeta stanovanja. Oni žive u romskim naseljima koji su uglavnom izdvojeni od lokalne sredine i to u neadekvatnim i prenapučenim stambenim prostorima bez infrastrukture ( npr. nemaju sanitarni čvor, pitku vodu u kući, kanalizaciju, dovod električne energije vrlo nesiguran…). Uočili smo, a i važno je napomenuti da obitelji s djecom žive u prostorno manje adekvatnom objektu, no ipak bolje opremljenom od obitelji bez djece. Vrlo zanimljivo je napomenuti, kako u pogledu zadovoljstva susjedstvom, a unatoč znatno lošijim objektivnim pokazateljima kvalitete stanovanja, oni iskazuju relativno visok stupanj zadovoljstva. Po pitanju vjere i religije rašireno je mišljenje kako su Romi površni i povremeni vjernici, međutim prema našem iskustvu u radu s njima oni redovito sudjeluju u pučkim pobožnostima. Religija i vjera važan su dio života Roma, bez obzira bilo oni katoličke ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje su im uz duhovno obogaćivanje i put, pomoć kod željenih strukturalnih promjena načina života te integriranja u socijalnu zajednicu. Primjer dobre prakse su romske zajednice koje žive u romskim naseljima na području Torjanaca i Belog Manastira u Baranji te u Slavonkom Brodu gdje smo provodili projektne aktivnosti.
Evaluacija nam je pokazala kako mladi Romi i njihovi roditelji ocjenjuju njihovu integriranost u lokalnu zajednicu:
Zaključak
Skupina socijalnih problema ponajviše opterećuje život romskog stanovništva. Borba za golu egzistenciju i ovisnost o raznim socijalnim davanjima činjenično je stanje romske zajednice. Nezaposlenost uvjetovana različitim faktorima poput niske razine obrazovanja ili diskriminacije uvelike otežava život Roma. U velikom broju slučajeva nedovoljni prihodi tjeraju romske pojedince na mjere posezanja u tuđe vlasništvo što utječe na razvoj sukoba i međusobnog odnosa nepovjerenja s većinskim stanovništvom. Uz takva negativna iskustva, postojanje niza predrasuda i stereotipa o Romima, uglavnom negativnih, kao i razni oblici diskriminacije maksimalno opterećuju odnose između Roma i okolnog većinskog stanovništva. Život romske zajednice uvelike opterećuje i niz socijalnih problema unutar same romske zajednice. Razjedinjenost romskih zajednica i nepostojanje institucionalne suradnje romskih udruga velik su uteg romskom društvu. Međusobna nesolidarnost i izrazito socijalno raslojavanje unutar lokalnih romskih zajednica uzrok su mnogim problemima koji nerijetko završavaju otvorenim sukobima.
Ivanka Domazet, koordinator projekta