OSIJEK (TU) – FOTOGALERIJA – „Vi ste istinsko blago Crkve đakovačko-osječke, hvala vam svima na tome“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić 4. prosinca na proslavi 75. obljetnice Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije obraćajući se djelatnicima, volonterima i suradnicima Caritasa, članovima Odbora za karitativnu djelatnost pri župnim pastoralnim vijećima, kao i predstavnicima udruga koje karitativno djeluju na području Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Svečani program održan u pastoralnim prostorima pri Vikarijat u Osijek okupio je više od 450 uzvanika. Nakon molitve koju je predvodio ravnatelj Caritasa Srbije Ivica Damjanović, uvodnih pozdrava i čestitke gradonačelnika grada Osijeka Ivana Vrkića i zamjenika župana osječko-baranjskog Gorana Ivanovića, uslijedilo je predavanje doc. dr. Drage Tukare, ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije na temu „Caritas od osnutka do danas – pregled“ te prof. dr. Vladimira Dugalića, dekana KBF-a u Đakovu na temu „Caritas – konkretni izričaj sakramenta ljubavi (euharistije)“. Potom su predstavljeni konkretni oblici karitativnog djelovanja kroz udruge i župni Caritas. Sa sedam skladbi nastupio je Zbor mladih Župe Preslavnoga Imena Marijina, a nakon izricanja čestitki, tijekom čina zahvalnosti svi prisutni primili su prigodan dar – svijeću s logom Caritasa te logo Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije u glini kojega su izradili korisnici Centra za prihvat beskućnika.
Svečanoj proslavi uz đakovačko-osječkog nadbiskupa Hranića, nazočio je i đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić, generalni vikar Ivan Ćurić, ekonom Nadbiskupije Nedjeljko Čutura, ravnatelj Hrvatskog Caritasa Fabijan Svalina te ravnatelji drugih nacionalnih i biskupijskih Caritasa iz Hrvatske, BiH i Srbije, kao i dekani, svećenici, redovnici, redovnice te dekanatski povjerenici za Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije. Prisutna je bila i s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara Sv. Križa te s. Kaja Ljubas, provincijalna poglavarica Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Nazočio je i gradonačelnik Belog Manastira Tomislav Rob, ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Osijeku Ivka Kaurinović, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Osijek Denis Ćosić te umirovljeni ravnatelj Marko Đukić, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Vukovar Vlatko Glavaš i predsjednik Gradskog društva Crvenog križa Đakovo Josip Rener.
Caritas od osnutka do danas
Prije svoga izlaganja, ravnatelj Tukara pozdravio je sve prisutne te rekao: „Obilježavati 75. godina postojanja i djelovanja Caritasa na području mjesne Crkve izaziva u čovjeku određeni ponos i zahvalnost. U čemu je taj ponos, to je Caritasova bogata i plemenita prošlost, o kojoj možemo samo kratko progovoriti.“ Podsjetio je na vrijeme Drugoga svjetskog rata – teško vrijeme za hrvatsko pučanstvo, tijekom kojega je Središnji odbor Caritasa zagrebačke nadbiskupije 15. listopada 1942. uputio dopis svim biskupima da osnuju i “obrazuju” Karitativne odbore za sakupljanje hrane i odjeće u župama njihovih biskupija. Predlaže se i osnivanje biskupijskih Caritasa riječima: „Bilo bi dobro u sjedištu biskupije obrazovati Središnji odbor, koji bi rukovodio akcijom u biskupiji i koji bi bio u neposrednoj vezi s ovim Središnjim odborom.“ Biskup Antun Akšamović nije dugo čekao s osnivanjem Caritasa, te je formalno osnovao Caritas u Đakovačkoj biskupiji Okružnicom br. 440/1943. od 30. travnja 1943. Ravnatelj Tukara u nastavku se osvrnuo na vrijeme komunističke vlasti koja je ograničila javno djelovanje Crkve te zabranila sabirne akcije u crkvene svrhe, no unatoč zabrani karitativno djelovanje u Đakovačkoj biskupiji nastavilo je djelovati u vidu referade za Caritas pri Biskupskom ordinarijatu u Đakovu. Svi inozemni Caritasi izrazili su spremnost pomagati svećenicima, Njemački i Austrijski Caritas napose. „Uz pomoć Caritasa mnoge su bolnice dobivale pomoć od inozemnih Caritasa. Mnoga su elektrificirana zvona zazvonila i orgulje zasvirale u župnim crkvama zahvaljujući referentu, dijecezanskom biskupu i Caritasu iz inozemstva“, naglasio je ravnatelj te rekao: „Užitak je čitati o konkretnom radu i programima koji su svjedočili kršćansku solidarnost i suosjećanje s drugima. Ta oznaka Caritasa živjela je i do Domovinskoga rata.“
Nastavak izlaganja preč. Tukara posvetio je djelovanju Caritasa u Domovinskom ratu, što je bilo potkrijepljeno i filmskim prilozima. Podsjetio je kako se na slobodnom teritoriju tadašnje biskupije nalazilo 80 tisuća prognanika i izbjeglica te oko 40 tisuća socijalno ugroženog stanovništva. Njima je Biskupijski Caritas, u suradnji s drugim humanitarnim organizacijama i Crvenim križem, a preko mreže 
župnih i dekanatskih caritasa neprestano pružao pomoć. Svoje izlaganje ravnatelj Caritasa zaključio je riječima: „Ove godine obilježavamo 75. godina od osnutka Caritasa na području naše Nadbiskupije što je zasigurno dodatni poticaj za osnaživanje postojećeg rada Caritasa kao i za otvaranje vrata drugim oblicima karitativnog djelovanja. Caritas kao imperativ Crkve treba promišljati i o drugim oblicima svoga rada, kao što je hospicij, palijativna skrb, jačanje i umrežavanje caritasovih volontera, umreženija suradnja sa drugim udrugama i humanitarnim organizacijama na lokalnoj i nacionalnoj razini, briga za stare, bolesne i osamljene.“ Na samom kraju ravnatelj je istaknuo volontere Caritasa i članove Odbora za karitativnu djelatnost pri župama te je predstavio projekt „75 za 1“ u sklopu djelovanja Zaklade dr. Nikola Dogan.
Caritas – konkretni izričaj sakramenta ljubavi (euharistije)
Tijekom izlaganja mons. dr. Dugalić istaknuo je kako je siromaštvo plod grijeha i ljudske sebičnosti, ali i osobne (ne)odgovornosti, razložio je društvenu dimenziju vjere te pojasnio kako su socijalni nauk Crkve i caritas – dva puta iz istog izvorišta. Socijalni nauk Crkve put je prema pravednijem društvu, a caritas je izričaj preferencijalne opcije za siromašne, naveo je Dugalić te naglasio kako je „Čuti vapaj siromašnih – caritas, ali i zauzimanje za pravednost – socijalni nauk Crkve, moguć jedino snagom euharistijskog dara“.
„Autentično euharistijska Crkva je misijska Crkva. Stoga, nitko ne može pristupiti euharistijskom stolu ako ne uključi poslanje koje teži doprijeti do drugoga. Misijska težnja društveno poslanje sastavni su dio euharistijskog oblika života. Zadivljenost nad darom kojeg nam je Bog dao u Kristu, utiskuje u naš život novi dinamizam i obvezuje nas biti svjedocima njegove ljubavi“, naglasio je Dugalić te zaključio: „Ne mogu imati Krista samo za sebe, mogu mu pripadati samo u jedinstvu sa svima onima koji su postali ili će postati njegovi. Ovo sjedinjenje s Kristom unosi novost u naše socijalne odnose te euharistija nalaže društvenu odgovornost. Otajstvo euharistije osposobljuje nas i tjera da se odvažno zalažimo u strukturama ovoga svijeta kako bismo u njih unijeli novost odnosa čiji je neiscrpni izvor u Božjem daru. Drugim riječima, samo onaj tko je iskusio euharistijski dar Božje ljubavi, može tu ljubav prenositi drugome, a to je onda Caritas. Takva osoba zauzimat će se za pravo na neradnu nedjelju i sustegnut od nedjeljnog odlaska u trgovine, naći će vremena za posjet osobama u potrebi, spremno će nekoliko sati volontirati u župnoj zajednici ili vjerničkoj udruzi. Osobno svjedočenje Kristove novosti koje se očituje u karitativnom djelovanju i zauzimanju za pravednost, postaju tako temeljno sredstvo evangelizacije društva.“
Oblici karitativnog djelovanja
S. Natalija Fadiga predstavila je Udrugu za psihosocijalne potrebe „Amadea“, Đakovo. Udruga djeluje od 2010. godine, a oslanja se na 150 godina dugu tradiciju odgojno-obrazovnog i socijalno-karitativnog djelovanja Milosrdnih sestara sv. Križa na ovim prostorima. Želi adekvatno odgovoriti na potrebe suvremenog čovjeka, osobito na potrebe duhovne i socijalne naravi kroz preventivno edukacijski te integrativno terapijski pristup. Sukladno tomu djelatnosti udruge su višestruke te je programom obuhvaćen Dnevni boravak za djecu od 1. do 4. razreda osnovne škole „Sunčica“, volonterska skupina mladih „Milosrdni Samarijanac“ te Dnevni boravak za starije i osamljene osobe. Dnevni broj korisnika je od 20 do 25 u rasponu od 56 do 90 godina, a na susretima koji se organiziraju bude i do 80 sudionika.
Marija Šešo predstavila je Katoličku udrugu „Veronikin rubac“, Osijek koja je nastala na inicijativu grupe trećoredaca uz franjevački samostan u Osijeku. Osnovana je 2006. godine da u duhu katoličke tradicije skrbi za starije i nemoćne osobe. U tretmanu udruge bilo 358 osoba. „Veronikin rubac je za stare i nemoćne osobe sve ono što im treba, ali se ne usude ili nemaju koga pitati“ rečeno je u prikazanom filmu, a potom je M. Šešo naglasila potrebu educiranja volontera, ali i redovite godišnje duhovne obnove koje im pomažu da ne postanu humanitarna, nego ostanu katolička udruga.
Udrugu „Sv. Vinko Paulski“, Đakovo koja djeluje pri Župi Svih svetih tijekom 15 godina predstavio je Ivan Bassi. Ova udruga izrasla je iz redovitog karitativnog djelovanja župe. Aktivno je dvadesetak volontera, a surađuju s ostalim župnim skupinama, krizmanicima, mladima, kao i poduzećima u Đakovu. Sredstva prikupljaju redovitim akcijama – podjele krafni, maslinovih grančica na Cvjetnicu, podjele knjiga knjižare „U pravi trenutak“, podjele jabuka u akciji „Jabuka za siromaha“ te podjele božićne pšenice. U svim tim akcijama vjernici rado sudjeluju i doniraju svoj prilog kako bi se za Božić i Uskrs mogli podijeliti paketi za oko 120-150 obitelji u potrebi. Udruga nastoji pomoći i pri opremanju domova potrebitima, kao i pri organiziranju misa za bolesne i nemoćne u župi.
Milan Stjepanović predstavio je rad Caritasa Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja, Ivankovo koji je osnovan 1991. godine. Nakon ratnih nedaća i povratka, ovaj Caritas prepoznao je potrebu brige o bolesnicima te su od 1998. razvili projekt „Kućni hospicij“ i započeli nabavu medicinskih pomagala. „Trenutno posjedujemo 457 bolesničkih kreveta, preko 75 kolica, princeze, pokretne toalete, hodalice, bolesničke ormariće… Ovoga trenutka na krevetima leži 408 teško bolesnih osoba u kućama, a od toga je preko 80% umirućih ljudi. Posudionica medicinske opreme trenutno ima 558 korisnika. Ovaj projekt pokrio je cijelu Đakovačko-osječku nadbiskupiju i ušao u tri županije“, rekao je Stjepanović. Tu je i projekt „Jedno dijete više“ kao i akcije pomoći za misije preko misionara povezanih sa župom. Aktivno je od 15-30 volontera koji odrade od 15-20 tisuća volonterskih sati godišnje bez obzira na vremenske uvjete.
Udrugu „Prijatelji svetog Martina“, Beli Manastir predstavo je Igor Jakobfi. To je humanitarna udruga registrirana pri registru Udruga Republike Hrvatske. Jedna od temeljnih misija „Prijatelja sv. Martina“ jest biti poslanje Crkve u svijetu i na taj način evangelizirati konkretnim djelima ljubavi kroz povezivanje materijalno ugroženih, onih koji žele pomagati i onih koji žele pomoći svojim materijalnim dobrima. Udruga je osnovana 2014. godine i također je izrasla iz Župnog caritasa. U Belom Manastiru osnovali su prvu Socijalnu trgovinu u Baranji, drugu u Popovcu, a treću u Donjem Miholjcu. „Skrbimo za oko 250 korisničkih obitelji ili 700 ljudi i uspijemo prikupiti preko 200.000 kn za potrebite“, a tu su i odgojne i kulturne djelatnosti, kao i javno zagovaranje rekao je Jakobfi. U udruzi djeluje tridesetak volontera mlađe populacije koji odrađuju oko 100 volonterskih sati godišnje, a kroz javne radove zaposlena je jedna osoba.
Ići putem svetosti
Čestitku prigodom proslave brzojavom je uputio predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Josip Mrzljak. Napisao je: „Od srca čestitam ovu visoku obljetnicu djelovanja Caritasa u Đakovačkoj, a danas u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Blaženi Alojzije Stepinac kao prorok i svjedok svog vremena duhovni je utemeljitelj Caritasa kao važnog pastoralnog djelovanja Crkve u našem hrvatskom narodu. U ovom vremenu kada očekujemo njegovo proglašenje svetim primjer njegova života potiče nas i poziva da ga slijedimo u ljubavi prema svakom čovjeku, a posebno prema siromašnima i potrebitima. Slijediti primjer njegova života znači ići putem svetosti na koji smo pozvani. Neka nam njegov svijetli primjer bude poticaj, ali i nebeski zagovor u našem karitativnom djelovanju.“
Educirati, digitalizirati, prezentirati
Ravnatelj Hrvatskog Caritasa Fabijan Svalina u svoj je obraćanju izdvojio tri crtice važne za daljnje djelovanje – educirati odnosno formirati, digitalizirati i prezentirati. „Educirati odnosno formirati treba naše djelatnike i volontere jer je temelj našega djelovanja upravo u poslanju vjernika laika koji su se dali u službu evangelizacije odnosno djelovanja i karitativne ljubavi. Drugi vrlo važan segment je digitalizacija svega ovog djelovanja kojega Caritas u cjelini čini – od župnog, biskupijskog pa do nacionalnog“, naglasio je ravnatelj Svalina i uputio u novi projekt digitalizacije Hrvatskog Caritasa koji će se početi provoditi od sljedeće godine te će pomoći u trećoj točci – prezentaciji djelovanja općoj i crkvenoj javnosti te svim medijima, pa i katoličkim. „Hvala nadbiskupiji, nadbiskupima, ravnatelju današnjem i bivšem, hvala svima vama dragi zaposlenici, volonteri, svima koji ste predstavili udruge i vaš rad. Čestitka za sve ono što činite i što radite, i nemojte se umoriti činiti i dalje“, poručio je Svalina.
Imati povjerenja jedni u druge
Uz zahvalu Bogu, i čestitku 75. obljetnice svim djelatnicima, volonterima i suradnicima Caritasa, nadbiskup Hranić prisjetio se povijesti, a napose vremena Domovinskog rata te rekao: „Upravo kada smo bili u najvećoj nevolji, tada smo pokazali najveću solidarnost i najviše je bilo caritasa među nama. I iz tog iskustva rodila se i obnovila institucija Caritasa i započela svoje djelovanje u novom obliku.“ Naglašavajući da su vjernici potrebni svećenika koji će im biti potpora u njihovu radu, ali i da su svećenici i Crkva potrebni velikodušnih vjernika laika, nadbiskup je rekao: „Duh Božji pokazuje da trebamo imati povjerenja jedni u druge, da jedni druge trebamo voljeti i dopustiti Bogu i Božjem Duhu da djeluje u nama, da nas euharistija hrani jer Isus sigurno po euharistiji dolazi i otajstveno nas sjedinjuje sa sobom, pretvara nas u svoje otajstveno tijelo, čini nas osjetljivima za druge, spremnima i sposobnima surađivati s drugima i druge prepoznavati kao vlastitu braću i sestre; da ne možemo ostati ravnodušni kraj potreba drugih jer osjećamo druge kao dio vlastitoga tijela…. Hvala vam što uvijek iznova dopuštate da vas Duh Sveti pokreće i ugrađujete se u vaše župne zajednice te na taj način gradite Crkvu i pokazujete humano lice Isusa Krista.“
Smisao za caritas pokazan prije 102 godine
Na inzistiranje nadbiskupa Hranća prisutnima se obratio i umirovljeni nadbiskup Srakić te rekao: „Dragi djelatnici Caritasa čestitam vam 102. godišnjicu Caritasa.“ Prvo je pojasnio kako je biskup Akšamović na poziv kardinala Stepinca odgovorio konkretnim slanjem vlaka s praznim vagonima od Zemuna te pozvao vjernike da daju koliko mogu, a kada je vlak izlazio iz ove biskupije bio je pun, što je početak 
Caritasa. Zatim je nastavio: „Zašto sam vam čestitao 102. godišnjicu? Prisjetili smo se završetka Prvog svjetskog rata. Za vrijeme Prvog svjetskog rata naša biskupija pokazala je da ima smisla za Caritas. Fra Didak Buntić pokupio je u prazne vagone ne žito, ni kukuruz nego djecu, male Hercegovke i Hercegovce i krenuo s vlakom u Slavoniju i Srijem da ta djeca prežive. I preživjela su“, rekao je nadbiskup Srakić i uz 
smijeh dodao – „A poslije, kada je rat završio, oni su se vratili k nama.“ Potom je rekao: „Jedna od najsvjetlijih točaka prošloga rata bili su svećenici, koji su shvatili što im je činiti te su 90% svoga pastirskog djelovanja radili u caritasima. Nemojmo taj duh prezreti, oglušiti se, nego, dragi svećenici, zasukat rukave. Pomalo nas hvata ono što kaže film Heroji su umorni. Nemojmo biti umorni, nego nastojmo i u ovim vremenima pokazati ono što jesmo, da doista treće svojstvo našega svećeničkoga i vjerničkoga života ne bude zanemareno, nego naprotiv da i tu pokažemo, da i u ovim vremenima možemo biti svijetla točka.“
Na kraju programa ravnatelj Tukara izrekao je osobitu zahvalu vlč. Ivici Rebiću, bivšem ravnatelju Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je službu obavljao od 1991. do 2015. godine. Vlč. Rebić nije bio prisutan, a ravnatelj Tukara rekao je kako će bivšem ravnatelju darovati uskrsnu svijeću s logom Caritasa i godinama njegove službe koja se nalazila uz govornicu za vrijeme programa.
FOTOGALERIJA – M. Kuveždanin
