Svi postovi od admin

Izlet u Aljmaš korisnika Centra za prihvat beskućnika – Osijek i djelatnika Caritasa

Pri završetku trogodišnjeg programa „Resocijalizacija beskućnika – budimo im podrška na putu do samostalnosti” korisnici Caritasovog centra za prihvat beskućnika – Osijek   i djelatnici Caritasa Đakovačko- osječke nadbiskupije su 22. veljače 2023. godine bili na izletu u Aljmašu.

Tom prilikom smo obišli zajednicu Cenacolo smještenu u Aljmašu. U zajednici su nas dočekali gostoljubivi štićenici zajednice Canacolo i vlč. Ivan Jurićem,  duhovnik i voditelj. Korisnici su nam nakon nekoliko riječi o svom trnovitom životnom putu ukratko prezentirali način rada u zajednici te s ponosom pokazivali plodove svog rada.


Po obilasku  Cenacola krenuli smo put aljmaškog svetišta Gospe od Utočišta gdje nas je primio župnik u mirovini preč. Ante Markić. Nakon obilaska mjesta i obala rijeke Dunava preč. Markić nam je progovorio nekoliko riječi o zanimljivoj povijesti svetišta od 1704. godine kada je nastalo svetište pa sve do današnjih dana. Izlet korisnika Caritasovog centra za prihvat beskućnika i djelatnika Caritasa nastavio se uz objed i okrjepu.

Temeljna moralna vrijednost Crkvenog nauka je vjerovanje da svaka osoba ima svoje dostojanstvo i svoju neotuđivu vrijednost, stoga i na ovaj način potičemo socijalnu koheziju, da i oni koji su doživjeli iskustvo siromaštva i socijalne isključenosti mogu živjeti u skladu s ljudskim dostojanstvom i aktivno sudjelovati u životu društva.

Marina Tadić

 

 

Radionice u Centru za prihvat beskućnika – Osijek

U Caritasovom centru za prihvat beskućnika – Osijek (J. J. Strossmayera 69),  14. i 16. ožujka 2023. godine u 17.00 sati održane su dramsko – glazbene radionice na kojoj su voditeljice Mira Vego, Ljiljana Vetengl i Tajana Balatinac sa zainteresiranim korisnicima započeli s pripremama uskršnje predstave, koju već tradicionalno, pred Uskrs korisnici Caritasovog centra za prihvat beskućnika i voditeljice izvode u Caritasovom centru za dijete – Osijek.

Dvosatnu psihoterapijsku radionicu s korisnicima je imao voditelj Božidar Popović,  15. ožujka 2023. godine s početkom u 7.30 sati. U poslijepodnevnim satima od 16.00 sati voditeljica zdravstvene radionice fizioterapeutkinja Petra Vego iskoristila je sve toplije vrijeme te odradila zdravstvenu radionicu  s korisnicima, izvodeći vježbe na otvorenom.

Nastojeći poboljšati kvalitetu života korisnika radionice se organiziraju na način da budu prilagođene obvezama, željama, mogućnostima i zdravstvenom stanju korisnika. Sudjelovanje na radionicama uvijek je dobrovoljno.

Program „Resocijalizacija beskućnika-Budimo im podrška na putu do samostalnosti“ je financiran od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj ove publikacije, programa, izloška, video i audio materijala u isključivoj je odgovornosti Caritasa i ne odražavaju nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Marina Tadić

21 .- 23 . ožujka: Radionice u Centru za prihvat beskućnika – Osijek

Kako se približava kraj trogodišnjeg programa „Resocijalizacija beskućnika – budimo im podrška na putu do samostalnosti” tako i radionice privodimo kraju. Sve radionice se održavaju u Caritasovom centru za prihvat beskućnika – Osijek, na adresi J. J. Strossmayera 69.

Početkom tjedna nastavljamo s pripremama predstave pod nazivom Uskršnje jaje. Na dramsko – glazbenoj radionici, koja će se održati 21. ožujka 2023. godine u  17.00 sati voditeljice Mira Vego, Ljiljana Vetengl i Tajana Balatinac će s korisnicima uvježbavati uloge i pripremati scenografiju.

Završnu radioniue u sklopu Programa održat će Mario Balatinac, voditelj informatičke radionice koja će se održati u srijedu 22. ožujka u 17.00 sati.

Karolina Burek Bilokapić voditeljica psihosocijalne radionice će svoju posljednju radionicu u održati u četvrtak 23.ožujka u 17.00 sati.

Radionice u trećoj godini programa „Resocijalizacija beskućnika – budimo im podrška na putu do samostalnosti“ financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike  organizirane su s ciljem motiviranja naših korisnika na aktivnosti koje će poboljšati kvalitetu i organiziranost života.

Marina Tadić

 

 

14. i 15. ožujka – Radionice u Centru za prihvat beskućnika – Osijek

Tjedan bogat radionicama u Caritasovom Centru za prihvat beskućnika – Osijek na adresi J. J. Strossmayera 69 započinjemo dramsko – glazbenim radionicama koje će se održati u utorak 14. i u četvrtak 16. Ožujka 2023. godine s početkom u 17.00 sati. Voditeljice dramsko – glazbenih radionica Mira Vego, Ljiljana Vetengl i Tajana Balatinac i korisnici započinju pripremu uskršnje predstave.

U srijedu 15. ožujka 2023. godine od 7.30 sati korisnici imaju mogućnost grupnog i individualnog terapijskog razgovora s našim stalnim suradnikom i voditeljem psihoterapijskih radionica Božidarom Popović.

Radionice u trećoj godini programa „Resocijalizacija beskućnika – budimo im podrška na putu do samostalnosti“ koje financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike  organizirane su s ciljem motiviranja naših korisnika na aktivnosti koje će poboljšati kvalitetu i organiziranost života.

Marina Tadić

Duhovna obnova za djelatnike i volontere Caritasa

„Križ i evanđelje u životu vjernika“ bila je tema duhovne obnove za preko stotinu djelatnika, animatora i suradnika župnih karitativnih skupina i članova Odbora župnog pastoralnog vijeća koju je organizirao Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije. Duhovna obnova održana je u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku u subotu, 11. ožujka, a voditelj je bio o. Aleksandar Hmilj, župnik grkokatoličke župe Uzvišenje Svetoga Križa u Slavonskom Brodu i povjerenik za prihvat i pomoć izbjeglicama iz Ukrajine za Slavoniju, imenovan od Križevačke eparhije. Prisutne je pozdravio ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, preč. dr. Drago Tukara te je duhovnu obnovu opisao kao hranu i jelo, radost, mir – priliku za upokojiti se u Gospodinu, smiriti se u Gospodinu, povući se od svagdanjeg života. Pozdravio je zatim i predvoditelja duhovne obnove, o. Hmilja koji je održao razmatranje na temu duhovne obnove.

„Križ i evanđelje u životu vjernika“

Nazivajući križ i evanđelje najvažnijim stvarnostima u životu kršćanina, o. Hmilj govorio je o patnji, nadi, pobjedi i oprostu koje pronalazimo promatrajući križ, a pomažu nam da svoj život stavimo u odnos s Bogom.

„Gledajući u križ Isus nas tješi jer je i on sam iskusio patnju. Ljudska patnja zadobiva svoj smisao upravo zbog križa. Čovjek ne odustaje od svoje patnje nego ju prihvaća. Kroz patnju otkrivamo Božju ljubav prema nama ljudima. Krist patnik na križu otkriva svoje ime: Krist Čovjekoljubac“, uputo je o. Hmilj. Razlažući o nadi naglasio je: „Isus nam ostavlja nadu kao čvrsto sidro života. Kada posustajemo nada pruža sigurnost i snagu. Naš život ima smisla onda kada imamo pred sobom nadu u bolji svijet u bolji život. Čak više nego vjera nada je ona koja uvijek nudi opciju izbavljenja. Beznađe je stoga jedno od osnovnih oružja Zloga za uništenje ljudske duše… Čovjek koji je zagledan u Križ vidi nadu za svoj život i za čitav Svijet.“

O. Hmilj podsjetio je zatim na riječi U ovom znaku ćeš pobijediti koje je car Konstantin protumačio kao poruku da prihvati kršćanstvo, te je rekao: „Križ je znak naše pripadnosti, znak da smo novo stvorenje proizašlo iz Kristove pobjede nad grijehom spremni za njegovo kraljevstvo…“ Kako bi sve ove stvarnosti bile razumljivije križ je potrebno promatrati i kao znak koji predstavlja oprost, naglasio je o. Hmilj, upućujući: „Najteži zadatak svetosti jest oprost… najveći kršćanski izazov koji zahtjeva iskrenu poniznost. Bez pravog oprosta nema ni prave pobjede. Odnosno znak križa ne može nam biti znakom pobjede ako nam križ nije znak oprosta. Dok predajemo Gospodinu na križ sve naše boli, patnje koje on tako rado uzima na sebe bez pogovora, dok nam prašta naše prevelike grijehe čitavog našeg života, imajmo pred sobom spremnost oprosta jer to je najbolja žrtva kojom možemo obradovati svog Gospodina.“

Ponosan sam što sam dio ove domovine

Nakon izlaganja, ravnatelj Tukara dao je priliku o. Hmilju da podijeli svoje iskustvo skrbi i rada s izbjeglicama iz Ukrajine. On je istaknuo veliku spremnost male zajednice grkokatolika u Slavonskom Brodu da pomognu ugroženom narodu Ukrajine. Prva tri dana rata bila su obilježena u nebo vapijućom molitvom, opisao je o. Hmilj te je kao najteži trenutak za grkokatolike u Slavonskom Brodu izdvojio dolazak prvog autobusa izbjeglica. „Vidjeli smo napade, tenkove, umiruće – ali trenutak kada su živi ljudi izišli iz autobusa – starci, starice, žene s malom, tek rođenom djecom – to je bilo mučno i teško iskustvo. No, kada su ti ljudi izišli na tlo Hrvatske, bili su dočekani od onih koji poznaju njihovoj jezik i doživjeli su utjehu. Mnogi od njih, starci i starice, nisu cijeli život izišli iz svoga sela, nisu znali gdje idu, jedna je baka bosa došla iz Ukrajine… Baki smo kupili papuče, dali smo cijele sebe u tim trenucima, bilo je puno zahtjeva, potreba, no znali smo da im sada treba pomoći, da im neka sitnica život znači. Pobudili smo im nadu i mnogi tek sada imaju snage o tome govoriti“, opisao je o. Hmilj i naglasio: „Puno je pravih izraza kršćanskoga života u toj nesreći…  Vjerujem da smo im mi – Crkva u Slavonskom Brodu, Caritas, Crkva u Hrvata – bili velika utjeha i to je ono pravo svjedočenje. Mnogi dolaze i govore – da nije bilo vas ne znamo kako bi naš život išao dalje. Veliko hvala Hrvatskoj. Ponosan sam što sam dio ove domovine.“

Ravnatelj Tukara uputio je zatim kako se Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije s Hrvatskim Caritasom uključio se u pilot projekt Hrvatskog Caritasa i američkog Caritasa (CRS-a) vezano za zbrinjavanje izbjeglica iz Ukrajine smještenih na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na taj se način pribavljaju sredstva za sve potrebno potrebitima iz Ukrajine, a volontere je pozvao da budu spremni uključiti se ukoliko se pokaže potreba.

Ublažavanje muke Kristove

Uslijedila je prilika za ispovijed te razmatranje ravnatelja Tukare o važnosti riječi Božje. Razmatranje je započelo čitanjem 26. poglavlja Matejeva evanđelja koje govori o Isusovoj pripravi za uspinjanje prema Golgoti. Preč. Tukara razmatrao je o Isusovoj muci i našoj muci. Na temelju pročitanog ulomka nabrojio je tko je sve sudjelovao u pripremi muke Isusa Krista – tko je doprinio da Isus ode na križ te pitao – „Sudjelujemo li i mi u muci Kristovoj?” Pojašnjavajući iskustvo prve Crkve i iskustvo sv. Ivana Zlatoustog koji je u svom pastoralnom radu iskusio kako je muka brinuti se za udovice, djevice i dobro prosuditi potrebite, ravnatelj Tukara je razložio: „Ako ikome – onda je Caritasovim djelatnicima, volonterima, važna mudrost, odnosno dobra prosudba situacije i čovjeka.“

Svoje izlaganje zaključio je riječima: „Vidjeli smo tko je sve doprinio muci Kristovoj, a mi u karitativnom djelovanju ublažavamo Kristovu muku na način da čovjeka prepoznajemo te bivamo razboriti, mudri, nadziremo situaciju, zabrinuti smo, odgovorni… Dobro je da imamo muku kao Caritas jer Caritas bez muke ne ide. Zahvaljujem svima vama koji doprinosite ublažavanju Kristove muke na ljudima. Kristova muka i naša muka neka se stopi u jednu muku i onda je uskrsnuće na vidiku.“

Duhovna obnova završena je misnim slavljem koje je predvodio preč. Tukara, a u koncelebraciji je bio vlč. Leon Noudeviwa Sagbohan, župni upravitelj Župe Kuševac te o. Hmilj koji je i propovijedao. Osvrćući se na evanđeoski ulomak istaknuo je dvije slike – sliku oca, milosrdnog Boga te sliku dva sina odnosno dva načina na koja je moguće izgubiti svoju dušu. Naglasio je: „Znamo da imamo milosrdnog Oca, imamo se kome vratiti uvijek, ali za to treba imati preduvjet – obraćenje i ljubav prema bližnjemu.“

M. Kuveždanin/foto: Mišo Lukačević

Održane psihosocijalna i zdravstvena radionica u Centru za prihvat beskućnik – Osijek

U prostorijama Caritasovog centra za prihvat beskućnika (J. J. Strossmayera 69) održane su psihosocijalna i zdravstvena radionica.

 Voditeljica psihosocijalne radionice Karolina Burek Bilokapić održala je 08. ožujka 2023. godine od 17.00 sati dvosatni susret s korisnicima.  Sutradan 09. ožujka u 10.00 sati voditeljica Katica Krček je održala zdravstvenu radionicu.

 

Obje radionice s različitom tematikom vode k istom cilju, a to je osnaživanje i poticanje korisnika u pronalaženju vlastitih potencijala kojima raspolažu, koji bi doveli do promjena životnih navika. Korisnicima ukazujemo na povezanost njihovog ranijeg životnog stila sa narušenim zdravljem, upućujemo ih na načine kako mogu preventivno djelovati na posljedice, koje mogu proizaći u budućnosti, zbog nepovoljnih životnih okolnosti.

Program „Resocijalizacija beskućnika-Budimo im podrška na putu do samostalnosti“ je financiran od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj ove publikacije, programa, izloška, video i audio materijala u isključivoj je odgovornosti Caritasa i ne odražavaju nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Marina Tadić

Korizmena duhovna obnova za djelatnike, animatore i suradnike župnih karitativnih skupina i članova Odbora ŽPV-a za karitativnu djelatnost

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije organizira Korizmenu duhovnu obnovu za djelatnike, animatore i suradnike župnih karitativnih skupina i članova Odbora ŽPV-a za karitativnu djelatnost 11. ožujka 2023. godine, subota u Nadbiskupskom Vikarijatu u Osijeku, J.J.Strossmayera 58, s početkom u 9,00 sati.

Tema duhovne obnove je: „Križ i evanđelje u životu vjernika“. Voditelj duhovne obnove je o.Aleksandar Hmilj, župnik grkokatoličke župe Uzvišenje Svetoga Križa u Slavonskom Brodu i povjerenik za prihvat i pomoć izbjeglicama iz Ukrajine za Slavoniju, imenovan od Križevačke eparhije.

Dnevni red:

9.00 Pozdravna riječ i molitva

– korizmeno razmatranje
– prilika za sv. Ispovijed
– Sv. Misa

12.15 završetak susreta uz okrjepu

Ivanka Domazet

Poslanica biskupa Radoša za Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH

Draga braćo i sestre!

Već više godina u prvom dijelu korizmenog vremena Crkva i narod u Republici Hrvatskoj, preko Caritasa, promiču solidarnost s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. U Tjednu solidarnosti i zajedništva osluškujemo potrebe naše braće i sestara „preko granice“, posebice pri tome misleći na one ranjive članove Crkve i društva – stare, bolesne, pogođene elementarnim nepogodama, siromašne, osamljene, one koji nemaju vlastite obitelji koja o njima brine, one koji „nemaju nikoga“ – sve za koje Crkva u Bosni i Hercegovini skrbi preko Caritasa.

Središte tjedna solidarnosti je euharistijsko slavlje koje dotiče otajstvo „Božje solidarnosti“ s nama ljudima. Svjetiljka nam je Riječ Božja Treće korizmene nedjelje, koja daje da, iako na različitim mjestima, ipak svi budemo okupljeni na istome zdencu „na zdencu vode žive“. Susret Isusa i Samarijanke jedna je od najljepših stranica Svetoga Pisma, doživljavamo je kao dar i stoga predlažemo za vodilju Tjedna solidarnosti. Prikladna je jer su protagonisti susreta upravo oni potrebiti: gladni (učenici), žedni i umorni od ljetne žege (Isus) te slomljeni (Samarijanka). Svi su u konačnici žedni ljubavi. Evanđelist Ivan vješto bilježi kako Isus gradi susret na dvije razine, kuću na dva kata, diskretno podiže sugovornike na „gornji kat“, na „kat ljudske duše“.

Isus, sama Ljubav, utjelovljeni Caritas redovito prolazi kroz rubna, nepoželjna područja. Ide preko granice; granice ljudske ograničenosti i predrasuda – morao je proći kroz Samariju. Sa zemljopisne točke gledišta to nije obvezan prolaz, mogao je proći i lakšim putem, dolinom Jordana, kao što su to obično radili oni Židovi koji nisu željeli biti onečišćeni prelaskom preko poganskog teritorija Samarije. Za Isusa je to obvezan prolaz, jer ga usmjerava ljubav Očeva koja čezne doprijeti do isključenih, neželjenih, omraženih, osporavanih do onih najudaljenijih; došao je na svijet radi njih i radi njihova spasenja: Samarijanke i Samarije! Obzirno uči da je „Samarija“ obavezan prolaz za Kristove učenike. Ljubav Kristova (caritas Christi) jedina je navigacija koju slijede, a ona vodi s onu stranu granice i ima referentnu točku na Jakovljevu zdencu.

Na Jakovljevu zdencu

Bogata je simbolika zdenca u Bibliji. U semitskoj civilizaciji zdenac simbolizira život. U geografiji sušne zemlje, zdenac je bio ključna točka za putovanja kroz pustinju.

Zdenac je i povlašteno mjesto za ljubavne susrete; na njemu Izak, Jakov i Mojsije susreću buduće žene u koje se zaljubljuju i vole ih cijeli život (usp. Post 24 i 29; Izl 2, 15 – 22). Pjesma nad pjesmama uspoređuje ženu sa zdencem: „Zdenac si u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana“ (Pj 4, 15) U situaciji suše koja donosi smrt, zdenac je izvor vode koja daruje život, čini ga plodnim.

Biblija poznaje sliku „zdenca Božje riječi“ koja jedina gasi čovjekovu žeđ (Iz 55, 1).

Sve ovo na jedinstvenom skladu diše na Jakovljevom zdencu, čiji smo i mi gotovo neprimjetno postali dionici, dio Isusovoga društva na zdencu. Ne možemo doduše ući u Isusove misli, ali smijemo zamisliti da Učitelj na Jakovljevu zdencu prebire susret praoca Jakova i Rahele; susret u kojem je prvi pogled zapalio plamen ljubavi koji se više nije gasio, susret koji je rodilo najljepšu ljubavnu priču u Bibliji. I dok On plovi u svetu povijest svoga naroda, plovi jedna žena prema zdencu, prema njemu. Neobično je vrijeme u koje dolazi na vodu, podne, jer su redovito djevojke ili žene to činile ujutro i(li) navečer. Ne spominje se njeno ime, možda se zove Rahela, ne bi bilo neobično da je dobila ime po časnoj ženi čiji spomen i Židovi i Samarijanci čuvaju s posebnim pijetetom i ljubavlju.

Isusov pogled, i razgovor koji slijedi, govore da je božanski Učitelj gleda sličnim pogledom ljubavi kojom je Jakov gledao Rahelu. Pogled ljubavi koja je neprolazna, a ovdje započinje traženjem: Daj mi piti! Onaj tko više ljubi uvijek čini prvi korak. Isus prvi progovara ženi, preuzima inicijativu kao uostalom uvijek u svojoj ljubavi prema nama. Pita, ali u njegovom se pitanju krije ponuda, besplatan dar. Isus se pokazuje slab; kuca na vrata, moli da može dati, darovati – ljubiti. Malo je neobično da Isus traži nešto za sebe, on uvijek daje, pruža drugima, no ovdje očito traži put da može darovati, da nas uvede u tajnu darivanja. Uvijek nenametljivo šapće, kao i danas: Daj mi piti. Žedan sam tvoje ljubavi, kroz darivanje želim probuditi tvoju žeđ i napiti te živom vodom!

Svaki put kad traži: „Daj mi…“, već je spremio dar (uzdarje) u nerazmjeru s onim što traži. Tako je vjerujem i danas, dok nas traži ‘daj mi’ za ljude i Crkvu u Bosni i Hercegovini, već je spremio uzdarje.

Nemaš čime zahvatiti, a zdenac je dubok!

Samarijanka govori o svom srcu, o svojoj intimi; osjeća ponor u duši i ne zna kako se u njega spustiti, kako ga spoznati i živjeti. Ona pati, boji se, osjeća se izgubljenom. Čini joj se nemogućim da postoji netko sposoban dosegnuti dubinu njezine čežnje. Onaj „koji mora proći kroz Samariju“ spreman je s njom poći kroz dubine njezine duše, zaviriti u „ispucane kladence“ koji ne drže vodu (Jer 2, 13). Pet je muževa imala, moguće je da pet muževa simbolizira pet božanstava Samarijanaca (2 Kr 17, 29 – 41), nisu živi izvori, ne drže vodu, ostavili su je na cjedilu, suhu, ispucane duše, razočaranu, a i sada je na rubu provalije, na vidiku je isti scenarij koji se ponavlja – primit će otpusno pismo! Voda s novoga Zdenca lagano probija do njene suhoće, ulijeva povjerenje, hrabri je da skine masku i pokaže pravo lice te s njega opere sve naslage znoja i prljavštine. U Njegovoj prisutnosti je zaštićena, ne mora se opravdavati, smije mu povjeriti svoju slabost, priznati da je sama, bez ljubavi, da je nikada nitko nije volio i da je ljubav tražila na krivim mjestima, da nema zapravo nikoga! Negdje iz daljine dopire jeka čovjeka koji je ležao uz kupalište Bethzathu: „Gospodine, nikoga nemam!“ (Iv 5, 7).

Samarijanka je slika nas i naše braće i sestara koje stavljamo u fokus Tjedna solidarnosti, posebno je slika onih koji otkrivaju dušu i ispovijedaju: „Gospodine, nikoga nemam!“ Ne mislimo prvenstveno na one koji su ostali bez ljudske blizine, više su nam u srcu oni koji su se udaljili od Živog izvora vjere. Solidarnost je kršćanska krepost koja ostvaruje uzajamnost u duhovnim dobrima više nego u materijalnima, najprije Božje kraljevstvo i pravednost Njegova, a sve ostalo će se nadodati. Mi ljudi, ne možemo ih napojiti, ne možemo zahvatiti njihovu najdublju žeđ, ali smo pozvani na solidarnu kršćansku ljubav i molitvom prokrčiti staze koje ih vode do Zdenca. Njegova je voda – ljubav besplatna; ne može se platiti, niti zaslužiti; ona uvijek obilato teče iz njegova srca za nas otvorenog, rastrganog i ranjenog, poput izdašnog izvora koji ne prestaje davati vodu i krv, odnosno puninu života (Iv 19, 34 – 37).

Dok u Samarijanki koja dolazi na zdenac zamišljamo zaručnicu Rahelu, u njenom ostavljanju vrča i trčanju u grad prepoznajemo Magdalenu koja noseći poruku Života radosno trči s Isusovog praznoga groba, koji je pravi zdenac jer je iz njega provrio život.

Samarijanka ostavlja zdenac prirodne „mrtve vode“ a u sebi nosi sa Zdenca „živu vodu“. Priključena je na vodovod ljubavi, koji ne može presušiti, vodu od koje se više ne žedni.

Draga braćo i sestre!

Mnoge su osobe Samarijanke našega vremena koje Gospodin po nama poziva na izvore žive vode. Mi smo ona vedra (posude) kojima nebeski Otac zahvaća na zdencu života da bi im dao piti s izvora spasenja i okrijepio ih da ne žeđaju više. Ne traži li nas da i ovom prigodom te žedne prepoznamo u braći i sestrama naše Crkve i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini? Žedne pravednosti u ljubavi, mira i spokoja, pomirenja i oproštenja, izliječenih rana na duši i tijelu, žedne ljepše sadašnjosti i budućnosti na njihovim još nedavno razrušenim i spaljenim vjekovnim domovinskim ognjištima. Ne traži li nas da i ovoga puta našom korizmom molitve, pokore i djela ljubavi ponovno provriju izvori na toj opustošenoj i na mnogim mjestima iseljenoj zemlji naših predaka, da se u nju vrati život, da se ponovo, i sve više, čuje dječji plač u njihovim kolijevkama, iskren smijeh i vedra pjesma na njihovim njivama i radnim mjestima, zamiriše majčin svježi kruh na stolu u njihovim kućama, Bogu se još više vine žarka molitva u njihovim obnovljenim crkvama. Neka naše srce ne bude tvrdo, usta nijema, uši gluhe, a ruke prazne, na potrebe naše braće i sestara koji, nažalost, ne mogu sami. Na Gospodnjem zdencu, na kojem se neprestano zahvaća, voda je uvijek čista i svježa, životvorna, nikada ne presušuje i uvijek svima dostaje. Mi ćemo pripremiti i darovati svoj skromni dar, a Božje neizmjerno uzdarje već nam je darovano i pripravljeno za nas. Svima vam s ljubavlju najiskrenije zahvaljujem!

✠ Bože Radoš
varaždinski biskup
predsjednik Hrvatskog Caritasa

08. i 09. ožujka radionice u Centru za prihvat beskućnika – Osijek

U Caritasovom centru za prihvat beskućnika – Osijek (J. J. Strossmayera 69) dana 08.ožujka 2023. godine od 17.00 sati dvosatnu psihosocijalnu radionicu održat će voditeljica Karolina Burek Bilokapić. Putem psihosocijalnih radionica nastojimo voditi korisnike kroz proces osnaživanja, stvarajući tako odnos povjerenja i uzajamnog poštivanja kao temelja suradnje.

U četvrtak 09.ožujka 2023. godine u 10.00 sati zdravstvenu radionicu održat će voditeljica Katica Krček. Velikom broju korisnika je, zbog ranijeg stila života, narušeno zdravlje. Zdravstvenim radionicama  upućujemo ih na načine kako sačuvati svoje zdravlje.

Sve radionice u III. godini programa „Resocijalizacija beskućnika – Budimo im podrška na putu do samostalnosti“ koju financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike  organizirane su s ciljem motiviranja naših korisnika na aktivnosti koje će poboljšati kvalitetu i organiziranost života.

Marina Tadić

Projekt: Blaženije je davati nego primati

Trajni projekt „Blaženije je davati nego primati“, provodi se u vrijeme korizme na području Osječkog istočnog, Osječkog zapadnog, Čepinskog, Slavonskobrodskog, Garčinskog, Sibinjskog, Velikokopaničkog, Vinkovačkog, Vukovarskog i Otočkog dekanata. Želja nam je kroz projekt prikupiti živežne namirnice, higijenska te novčana sredstva kojima bismo osigurali topli obrok i bolji život korisnicima Caritasovih Pučkih kuhinja-Osijek, Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar, kao i korisnicima Caritasovog centra za prihvat beskućnika-Osijek.

Za uplatu financijskih sredstava jedinstveni je račun:

Privredna banka Zagreb              IBAN:HR6123400091110046082

 Uplatitelj se pozivom na broj i opisom plaćanja odlučuje kome će donirati sredstva:

1.  Model: HR00
S pozivom na broj: 31000-1-01
Opis plaćanja: donacija „Blaženije je davati nego primati“ za Caritasovu Pučku                  kuhinju-Osijek

 

2. Model: HR00
S pozivom na broj: 35000-1-01
Opis plaćanja: donacija „Blaženije je davati nego primati“ za Caritasovu Pučku kuhinju-Slavonski Brod

 

3. Model: HR00
S pozivom na broj: 32100-1-01
Opis plaćanja: donacija „Blaženije je davati nego primati“ za Caritasovu Pučku kuhinju-Vinkovci

 

4. Model: HR00
S pozivom na broj: 32000-1-01
Opis plaćanja: donacija za „Blaženije je davati nego primati“ za Caritasovu Pučku kuhinju-Vukovar

 

 Apeliramo da donirane namirnice budu trajne i tvornički zapakirane, te da svoj dolazak najavite:

  1. Voditeljici Caritasove pučke kuhinje-Osijek, gđi. Kseniji Miličević, na telefon 031/503-040 ili mobitel: 098/605-330, od ponedjeljka do petka, od 6,00 do 14,00 sati, na adresi Matije Gupca 10 u Osijeku
  2. Voditeljici Caritasove pučke kuhinje-Slavonski Brod, gđi. Svjetlani Živković, na telefon 035/442-111 ili mobitel 099/270 7447, od ponedjeljka do petka, od 7,00 do 15,00 sati, na adresi Petra Preradovića 1, Slavonski Brod
  3. Voditeljici Caritasove pučke kuhinje-Vinkovci, gđi. Renati Keškić, na telefon 032/369-880 ili mobitel 099/270 7449, od ponedjeljka do petka, od 7,00 do 15,00 sati, na adresi Zvonarska 60, Vinkovci

Svim župama i donatorima koji su do sada podržali projekt zahvaljujemo. Papa Franjo nas potiče za Korizmu 2023. godine:

„Draga braćo i sestre, neka nas u ovoj korizmi Duh Sveti snaži i potiče u našem usponu s Isusom, kako bismo mogli iskusiti njegov božanski sjaj i tako, ojačani u vjeri, nastavili svoj put zajedno s njim, koji je svjetlost na prosvjetljenje naroda i slava puka svogâ.“

Olivera Balatinac