SLAVONSKI BROD (TU) – Koordinatorice Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije u Zimskom tranzitno-prihvatnom centru za migrante u Slavonskom Brodu: Irena Marinović, Dunja Jurić i Margareta Gregić te svi djelatnici i nekoliko volontera, zajedno s ljudima iz Hrvatskog crvenog križa i članovima ostalih nevladinih udruga, ispratile su u srijedu, 16. travnja posljednja 62 migranta koja su prevezena u prihvatne centre Porin i Ježevo.

U centru je bio i ravnatelj Hrvatskog Caritasa, mons. Fabijan Svalina te njegova zamjenica Suzana Borko. Uputili su što je sve još potrebno učiniti do zatvaranja centra. Zahvalili su koordinatoricama, djelatnicima i volonterima koji su bili na raspolaganju u Slavonskom Brodu, kao i svima onima koji su potrebitima pomagali tijekom svih sedam mjeseci migrantske krize, kako u Opatovcu, Bapskoj i Tovarniku, tako i u ovom centru. Slavonskobrodski centar kroz kojega je od studenoga prošle godine prošlo oko 350.000 migranata službeno se zatvara 15. travnja, a završni poslovi bit će gotovi tijekom desetak dana. Tiskovni ured

SLAVONSKI BROD (TU) – Više nije ni zimski ni tranzitni, no Caritas je i dalje prisutan u centru u kojemu su smješteni migranti u Slavonskom Brodu. Nekolicina obitelji zatražila je azil te je premještena u Hotel Porin u Zagrebu, a u centru se nalazi 161 osoba. Aktivna su dva sektora, sektor 3 za obitelji s djecom i sektor 1 u kojemu su muškarci.

Caritasovi djelatnici ističu kako sve organizacije u Centru djeluju pod koordinacijom Hrvatskog crvenog križa iMinistarstva unutarnjih poslova. Centar je posjetio mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, razgovarao je s djelatnicima i volonterima Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije te voditeljima drugih organizacija.

Nastoji se poboljšati boravak migranta u centru. Organiziraju se dnevni boravci s televizorima i video projekcijama te sportski prostori, a prostorija za sport bit će postavljena i u sektoru 3 u Caritasovu šatoru. Nabavljaju se razne društvene igre, organiziraju sati učenja engleskog jezika, kao i dječje igraonice koje već duže vrijeme UNICEF provodi u sektoru 3 Caritasova šatora. Za te radionice, koje se održavaju u jutarnjim i popodnevnim satima, Caritas je pribavio dvije nove flip chart ploče za pisanje s potrebnim markerima, 50 bilježnica, 64 crtaća bloka, 4719 drvenih bojica, 10 šiljila, prijenosni cd player te karte svijeta na engleskom jeziku.

Nastavljena je praksa podjele čaja po kojoj je Caritas postao prepoznatljiv u centru, a prošloga tjedna stigla je i dozvolu za podjelu crnog čaja za doručak, koji je migrantima najdraži. Sada ga migranti mogu pripravljati sami, po svom ukusu, kažu iz Caritasova tima u Slavonskom Brodu te naglašavaju: „Sretni smo kada vidimo zadovoljne reakcije ljudi zbog kojih smo prisutni u centru. Naši djelatnici i volonteri omiljeni su među djecom te se uvijek za vrijeme podjele čaja igraju s njima. Djeca im oduševljeno trče u susret kada ulaze u sektor, a i naši djelatnici vole provoditi vrijeme s njima.“

Irena Marinović

SLAVONSKI BROD (TU) – Koordinatorice Caritasovih volontera na terenu: Margareta Gregić, Irena Marinović i Dunja Jurić, u zajedništvu sa Crvenim križem, priredile su u ponedjeljak, 21. ožujka majkama koje trenutno borave u zimskom prihvatnom tranzitnom kampu u Slavonskom Brodu malo iznenađenje za Majčin dan, koji se u njihovoj domovini, iz koje su morali izbjeći, slavi 21. ožujka.
Zapazivši kako su unatoč nedostatnim uvjetima u kampu žene uredne i drže do svoga izgleda, pažljive Caritasove djelatnice za njih su uz čestitke pripremile simbolične darove: mirise, šminku i druge sitnice za osobnu upotrebu. Tom veselom događaju u kampu posebnu su radost unijela djeca, koja su i Caritasove volonterke i svoje majke nagrađivali velikim pljeskom i radosnim poklicima. U svoj patnji koja ih je snašla, bio je to mali znak pažnje, ali velika radost majkama, koje su se doista iznenadile i zahvalile.

S njima je bila i glasnogovornica Policijske uprave Brodsko-posavske Kata Nujić, koja je naglasila da je od 3. studenoga prošle godine do sada kroz kamp u Slavonskom Brodu prošlo 347.152 migranta o kojima su uz policiju i vojsku brinule još 24 nevladine organizacije. Ustvrdila je kako su svi bili u jednom duhu zajedništva na dobrobit ljudima te je na taj način i u toj situaciji Hrvatska doista pokazala humano lice. Dodala je kako od 5. ožujka nema više ulazaka migranata u Hrvatsku, pa ni u kamp u Slavonskom Brodu u kojem je trenutno 197 migranata, koji su u postupku readmisije, odnosno čekaju povratak u zemlju iz koje su došli. Koordinatorice volontera naglasile su kako su od prvoga dana volonteri bili prisutni 24 sata, kroz distribuciju čaja, podjele odjeće, obuće, higijenskih setova te se trudili dati maksimalni doprinos kroz tranzicijski dio. Kako se situacija promijenila i volontera je tek desetak, trude se i dalje biti prisutni na način koliko je u njihovoj mogućnosti, pa su im u nedjelju 20. ožujka vjerodostojno pripremili proslavu njihove 1395. Nove godine. Ni jezik nije bio barijera pa su se uz pjesmu i ples družili u kampu. B. Lukačević

Razgovor s ravnateljem Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. Dragom Tukara

Migrantska kriza Hrvatsku je pogodila prije šest mjeseci, a najviše prostore Đakovačko-osječke nadbiskupije. Za pomoć migrantima, uz Hrvatski Caritas, zadužen je bio Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, stoga smo za razgovor zamolili ravnatelja tog Nadbiskupijskog caritasa, dr. Dragu Tukaru.

Ističući kako se nadao da se radi samo o valu ljudi koji su morali napustiti ratom pogođene krajeve na Bliskom istoku koji će brzo proći, Caritas je nastojao utrošiti što je više moguće ljudskih snaga i potencijala i staviti se na raspolaganje, rekao je ravnatelj, a zatim pojasnio: „No, kako su dani odmicali, uočili smo kako to nije pitanje ratom pogođenih područja, jednoga ili dva naroda, jedne nadbiskupije, nego pitanje više država, čitave Crkve, više kontinenata, pomalo i cijeloga svijeta“.

„S puno emocija, suza i ljudskog suosjećanja proživljavali smo muku izbjeglica, a u ovom trenutku kada je u Zimskom tranzitnom centru u Slavonskom Brodu nastupio privremeni smiraj, nastojimo razumski, intelektualno doskočiti problemima. Ova kriza pokazuje da su emocije dio života, da čovjek mora suosjećati, reagirati brzo kako bi nekoga nahranio, primio, okućio, ali s druge strane se pokazuje da čovjek mora stati, ne izgubiti emocije, već dobro promisliti što učiniti i na koji način najbolje i najkonkretnije pomoći da se riješi ova kriza. Koji puta emocije imaju kraći tijek svoga postojanja, dok ova situacija čovjeka, Caritas, i sve druge organizacije tjera na razmišljanje, dublje razmišljanje o rješavanju egzistencijalnog problema brojnih ljudi“, razložio je dr. Tukara izražavajući zabrinutost zbog onoga što mediji prenose o stanju u Grčkoj.

Na pitanje je li Caritas tijekom ovih proteklih 6 mjeseci uspješno odgovorio na migrantsku krizu ravnatelj Tukara rekao je kako se reagiralo odmah iako u početku nije bilo plana. „Caritas je reagirao na različite krizne situacije u ovom podneblju, pa smo uspjeli reagirati i na ovaj, nazovimo ga, projekt krize. Prije svega djelatnici i volonteri Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije fizički su bili prisutni od prvoga dana i svojom nazočnošću, dobrom voljom i spremnošću na suradnju uspješno su odgovorili i još uvijek odgovaraju na sve zahtjeve. S vremenom je projekt postajao sve kompleksniji, moralo se osluškivati što kažu i druge organizacije sa širim krugom djelovanja na području čitave Crkve i cijele Europe, pa smo gledali kako će oni reagirati i bili spremni ući u partnerske odnose“, opisuje ravnatelj pojašnjavajući da je Caritas stavio na raspolaganje sve što je posjedovao od materijalnih dobara, ljudi, ali s obzirom na omjer osoba koje su dolazile, a radilo se o tisućama, bilo je nemoguće samostalno odgovoriti. „Ono što se pokazalo doista dobro bila je dobra komunikacija sa svima koji su u tom trenutku priskočili pomoći. Bilo je važno samo dogovoriti tko što može. Caritas je prema svojim mogućnostima odgovorio, kako na privatnoj razini u smislu župa, župnika, određenih područja kamo su se migranti kretali, do onih službenih reakcija na razini Nadbiskupije, okružnica, uputa. Čitava nadbiskupija je reagirala prikupljanjem materijalnih dobara.“

Pitanje koje se nameće samo po sebi je što nas čeka u budućnosti, a dr. Tukara skeptično ističe kako ovaj smiraj u Zimskom tranzitnom centru može probuditi nadu da je kriza završila, da više neće biti potrebe za volonterima i tim „gradom“ u gradu Slavonskom Brodu. „Ali gledajući realno, promatrajući situaciju šire, na međunarodnoj razini, nameću se zaključci da će se centar popunjavati i da će vjerojatno opet biti aktualan. Kao što nismo znali kada će započeti migrantska kriza, tako je teško, zapravo nama nemoguće, reći kada će završiti. Iz nekih pokazatelja čini se kako ćemo možda morati biti na raspolaganju u još većem obujmu angažiranosti i mogu reći da smo spremni na dodatno djelovanje ako to situacija bude iziskivala“. Promišljajući što se moglo naučiti iz ove šestomjesečne situacije dr. Tukara je spomenuo kako nas je kriza probudila iz uljuljanosti u svakidašnji život te ponukala na razmišljanje koliko držimo do svoje kulture, religije, ritma života, svakodnevnih problema.

Mogli smo uvidjeti koliko smo se spremni staviti na raspolaganje, odreći svoje udobnosti, napraviti mjesta za bližnjega, potaknuo je na promišljanje dr. Tukara i nastavio: „Koliko smo svjesni dobara koje posjedujemo, bogatstva naše kulture, pa i blagostanja koje možda nije onakvo kakvoga želimo, ali imamo mir, i još uvijek mogućnost za milosrđe prema drugima.“ M. Kuveždanin

I ove se godine na treću korizmenu nedjelju, odlukom biskupa HBK, provodi akcija “Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini”, 22.-28. veljače.

Moto ovogodišnje akcije je: “Budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni i ponizni!”  (1 Pt 3,8).

U sklopu te akcije, zahvaljujući donacijama, pokrenuti su u Bosni i Hercegovini projekti unapređivanja malih obiteljskih gospodarstava, pomoć osobama s posebnim potrebama, pomoć studentima i učenicima, razni socijalni projekti u mreži Caritasa u Bosni i Hercegovini.

Sredstva se mogu donirati na sljedeći način:

Pozivom na donacijski telefon: 060 9010 (cijena po pozivu 6,25 PDV uključen)

Uplatom na žiro račun Hrvatskog Caritasa:

IBAN: 0523400091100080340 poziv na broj 101

SLAVONSKI BROD (TU) – Zimski tranzitni centar u Slavonskom Brodu 2. veljače posjetili su predstavnici Caritasa Italija, a dočekali su ih predstavnici Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Peteročlanu ekipu zanimalo je kako djeluje Zimski tranzitni centar, koje su aktivnosti Caritasa i što je potrebno kako bi Caritas i dalje uspješno djelovao u korist migranata.

Tijekom razgledanja centra imali su priliku susresti i migrante koji su prošli registraciju te su bili na odlasku, razgovarali su s glasnogovornicom PU brodsko-posavske Katom Nujić te s Antom Principom, jednim od volontera Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Gosti su mogli vidjeti šator Caritasa, krevete koje je Caritas iznajmio, vojnu kuhinju te distribucijski šator gdje im je pojašnjeno što čine volonteri Caritasa prilikom prolaska izbjeglica.

Željeli su posjetiti i skladište Crvenog križa, gdje ih je poveo Teni Čuček. Interesirali su se što je potrebno Caritasu za nastavak djelovanja te mogu li volonteri iz Italije doći volontirati u ovaj tranzitni centar. Koordinatorica Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije Margareta Gregić dala je potvrdan odgovor i izrazila nadu u takvu suradnju. Istaknula je i dobre odnose s volonterima drugih nevladinih udruga. Goste su zanimale i poteškoće s kojima se volonteri svakodnevno susreću. Predstavnici Caritasa Italija zahvalili su na gostoprimstvu, pohvalili rad i entuzijazam djelatnika i volontera Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije te izrazili želju i dalje pratiti što se događa u Zimskom tranzitnom centru.

Ministarstvo unutarnjih poslova izvijestilo nas je kako je tijekom 2. veljače u Hrvatsku ušlo 822 migranta, u centru ih je ostalo 29, a od početka migrantske krize u našu zemlju ušlo je 622.938 migranata. Od ponoći do 9 sati 3. veljače nije bilo ulazaka u zemlju. Margareta Gregić

SLAVONSKI BROD (TU) – U razdoblju od 28. siječnja do 4. veljače u Zimski tranzitni centar u Slavonskom Brodu ušlo je 14.430 osoba, 6.195 muškaraca, 3.056 žena i 5.134 djece. U navedenom razdoblju u ambulanti su zbrinute 193 osobe; u stacionaru 34 osobe; a u hitnoj službi njih 9. Služba za pružanje psihološke pomoći imala je 953 korisnika, a spojene su 62 obitelji. Broj izbjeglica koje dolaze u kamp je smanjen. Tijekom noći 1. i 2. veljače vlakovi nisu dolazili. Najaktualnija tema u centru je “rezanje troškova” i ukidanje toploga obroka za volontere i djelatnike.

Volonteri Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije tijekom ovoga perioda podijelili su 1.950 l čaja, potrošili su 9.750 plastičnih čaša, podijelili 20 pari zimske obuće, 2.064 pari čarapa, 176 dječjih setova (kapa i šal), 2.579 muških i ženskih šalova i marama, 60 pari dječjih rukavica, 3.801 par muških i ženskih rukavica, 3.473 muške kape. Ostvarena je suradnja Caritasa i Hrvatskog crvenog križa za distribuciju rabljene odjeće koju je Caritas dobio iz Švedske.

Volonteri Caritasa ističu da je najteže raditi noću kada temperature padnu ispod nule, no unatoč tome, Caritas uvijek ima na raspolaganju jednoga ili dva volontera u noćnoj smjeni. Uz kuhanje čaja i podjelu odjeće, volonteri su još aktivniji u odvođenju migranta k liječniku. Od početka djelovanja Zimskog tranzitnog centra volonteri Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, njih 37, volontirali su 5505 sati. M. Gregić/I. Marinović

SLAVONSKI BROD (TU) – Među volonterima Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije koji su se odazvali pozivu sudjelovati u radu Zimskog tranzitnog centra u Slavonskom Brodu, je i s. Marinela Andrić, redovnica Družbe služavki Kristovih. S. Marinela redovnica je 50 godina. Do mirovine radila je u intenzivnoj njezi slavonskobrodske bolnice, potom se uključila u župni Caritas, a na volontiranje se odlučila čim je saznala da će biti otvoren centar u Slavonskom Brodu. Ministarstvo unutarnjih poslova obavijestilo nas je 2. veljače da je tijekom posljednja 24 sata u Hrvatsku ušlo 822 migranta, u centru ih je ostalo 29, a od početka migrantske krize u našu zemlju ušlo je 622.938 migranata.

„U prosjeku u centar idem svaki drugi dan, pomažem koordinatoricama i volonterima u podjeli odjeće, toplog čaja, slatkiša za djecu. Prije smo pomagali ljudima da uđu u vlak, posebno invalidima, majkama s djecom, ali to trenutno više ne činimo“, opisuje s. Marinela. Prisjetila se i svoga prvog dana volontiranja, koji je bio jako emotivan: „Kada sam vidjela te ljude sa zavežljajem, bez doma, bez domovine, u neizvjesnosti, obavila sam što je trebalo i otišla u kontejner isplakati se jer mi je sve to baš „sjelo“ na srce. Bilo mi je jako žao tih ljudi. U svakom od njih je Isus patnik. Bolno je da se danas takvo što događa, a svijet je toliko bogat, ima dovoljno materijalnih dobara da bi svi ljudi mogli normalno živjeti. Taj dan sam otplakala, a onda sam shvatila da sam tu da pomognem, i da moram emocije malo otkloniti, ali ne skroz, jer ipak treba sa srcem i emocijama tim ljudima dati čašu čaja, komad odjeće, slatkiše… Dati toplinu svoga srca i svoj smiješak, to je ono što im vraća dostojanstvo. Drago im je kada vide da se prema njima postupa s ljubavlju.“ S. Marinela u centru je bila i neposredno prije našeg razgovora. Kaže kako su skoro svi migranti koji tijekom zimskih mjeseci dolaze u Slavonski Brod dosta pothlađeni, iscrpljeni, tijekom putovanja malo toga dobiju, pa svi uzimaju čaj i nešto za okrepu.

Bez obzira na većinom islamsku vjeroispovijest migranata, redovnica u centru nikome ne smeta, svi je prihvaćaju, zahvaljuju, a i s. Marinela se svima jednako smiješi. „Ja njima uputim smiješak, pa se i on meni nasmiješe. Onda svi zahvaljuju. A među njima ima i vjernika. Oni mi pokažu krunicu, lančić s križićem, neki traže da im napravim znak križa na čelu, pričaju kako su i oni imali crkve u svom mjestu, a sada su razrušene. Svi žele kontakt, blizinu, kada odlaze mašu nam i vidi se da su zadovoljni onime što smo za njih učinili. Ovdje, u Slavonskom Brodu vraćeno im je ljudsko dostojanstvo, ne znam kako ih dalje prihvaćaju, ali ovdje kod nas, uz osnovno materijalno, dobiju i puno ljubavi i topline“, kaže sestra te ističe da se i sama obogatila dobrotom brojnih volontera kako Caritasa, tako i drugih organizacija.

U pravilima Družbe služavki Kristovih piše: „Sestre su osvjedočene da ih je Bog pozvao da u neposrednoj blizini nasljeduju Gospodina u njegovu mukotrpnom životu, u patniku, u bratu čovjeku, i tako će biti kao svjetleći znak Nebeskog kraljevstva.“ Uzor ove redovničke zajednice je milosrdni Samarijanac, a geslo „Idi, pa i ti tako čini!“ Sve to, kao i uputa pape Franje osobama posvećenoga života da iziđu iz svojih samostana i idu među ljude, bio je poticaj s. Marineli da utaži, kako ona kaže „potrebu svoje duše i savjesti“. Stoga priznaje: „Svaki puta kada se vratim iz centra imam osjećaj da sam ponovno direktno dodirnula Isusa u onoj majci koja nosi dvoje djece, starcu na kolicima… ljudima koji su jako deprimirani i idu u neizvjesnost. I kada nisam tamo prisutna, duhom sam uvijek tamo. Ljudi dolaze s tragedijama, to su većinom Sirijci koji su izgubili članove svojih obitelji, puni su tuge, u bolnom su stanju i cijeli svijet se treba potruditi da se to zlo zaustavi. Molim da im Bog i dalje na put pošalje dobre ljude koji će ih razumjeti i imati ljubavi u srcu da im pomognu. Jer svaki taj čovjek je slika Božja. Gledam u svakom onom tužnom pogledu – Isusa patnika.“ M. Kuveždanin