“Gledam u svakom tužnom pogledu Isusa putnika”

SLAVONSKI BROD (TU) – Među volonterima Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije koji su se odazvali pozivu sudjelovati u radu Zimskog tranzitnog centra u Slavonskom Brodu, je i s. Marinela Andrić, redovnica Družbe služavki Kristovih. S. Marinela redovnica je 50 godina. Do mirovine radila je u intenzivnoj njezi slavonskobrodske bolnice, potom se uključila u župni Caritas, a na volontiranje se odlučila čim je saznala da će biti otvoren centar u Slavonskom Brodu. Ministarstvo unutarnjih poslova obavijestilo nas je 2. veljače da je tijekom posljednja 24 sata u Hrvatsku ušlo 822 migranta, u centru ih je ostalo 29, a od početka migrantske krize u našu zemlju ušlo je 622.938 migranata.

„U prosjeku u centar idem svaki drugi dan, pomažem koordinatoricama i volonterima u podjeli odjeće, toplog čaja, slatkiša za djecu. Prije smo pomagali ljudima da uđu u vlak, posebno invalidima, majkama s djecom, ali to trenutno više ne činimo“, opisuje s. Marinela. Prisjetila se i svoga prvog dana volontiranja, koji je bio jako emotivan: „Kada sam vidjela te ljude sa zavežljajem, bez doma, bez domovine, u neizvjesnosti, obavila sam što je trebalo i otišla u kontejner isplakati se jer mi je sve to baš „sjelo“ na srce. Bilo mi je jako žao tih ljudi. U svakom od njih je Isus patnik. Bolno je da se danas takvo što događa, a svijet je toliko bogat, ima dovoljno materijalnih dobara da bi svi ljudi mogli normalno živjeti. Taj dan sam otplakala, a onda sam shvatila da sam tu da pomognem, i da moram emocije malo otkloniti, ali ne skroz, jer ipak treba sa srcem i emocijama tim ljudima dati čašu čaja, komad odjeće, slatkiše… Dati toplinu svoga srca i svoj smiješak, to je ono što im vraća dostojanstvo. Drago im je kada vide da se prema njima postupa s ljubavlju.“ S. Marinela u centru je bila i neposredno prije našeg razgovora. Kaže kako su skoro svi migranti koji tijekom zimskih mjeseci dolaze u Slavonski Brod dosta pothlađeni, iscrpljeni, tijekom putovanja malo toga dobiju, pa svi uzimaju čaj i nešto za okrepu.

Bez obzira na većinom islamsku vjeroispovijest migranata, redovnica u centru nikome ne smeta, svi je prihvaćaju, zahvaljuju, a i s. Marinela se svima jednako smiješi. „Ja njima uputim smiješak, pa se i on meni nasmiješe. Onda svi zahvaljuju. A među njima ima i vjernika. Oni mi pokažu krunicu, lančić s križićem, neki traže da im napravim znak križa na čelu, pričaju kako su i oni imali crkve u svom mjestu, a sada su razrušene. Svi žele kontakt, blizinu, kada odlaze mašu nam i vidi se da su zadovoljni onime što smo za njih učinili. Ovdje, u Slavonskom Brodu vraćeno im je ljudsko dostojanstvo, ne znam kako ih dalje prihvaćaju, ali ovdje kod nas, uz osnovno materijalno, dobiju i puno ljubavi i topline“, kaže sestra te ističe da se i sama obogatila dobrotom brojnih volontera kako Caritasa, tako i drugih organizacija.

U pravilima Družbe služavki Kristovih piše: „Sestre su osvjedočene da ih je Bog pozvao da u neposrednoj blizini nasljeduju Gospodina u njegovu mukotrpnom životu, u patniku, u bratu čovjeku, i tako će biti kao svjetleći znak Nebeskog kraljevstva.“ Uzor ove redovničke zajednice je milosrdni Samarijanac, a geslo „Idi, pa i ti tako čini!“ Sve to, kao i uputa pape Franje osobama posvećenoga života da iziđu iz svojih samostana i idu među ljude, bio je poticaj s. Marineli da utaži, kako ona kaže „potrebu svoje duše i savjesti“. Stoga priznaje: „Svaki puta kada se vratim iz centra imam osjećaj da sam ponovno direktno dodirnula Isusa u onoj majci koja nosi dvoje djece, starcu na kolicima… ljudima koji su jako deprimirani i idu u neizvjesnost. I kada nisam tamo prisutna, duhom sam uvijek tamo. Ljudi dolaze s tragedijama, to su većinom Sirijci koji su izgubili članove svojih obitelji, puni su tuge, u bolnom su stanju i cijeli svijet se treba potruditi da se to zlo zaustavi. Molim da im Bog i dalje na put pošalje dobre ljude koji će ih razumjeti i imati ljubavi u srcu da im pomognu. Jer svaki taj čovjek je slika Božja. Gledam u svakom onom tužnom pogledu – Isusa patnika.“ M. Kuveždanin