SLAVONSKI BROD (TU) – Više nije ni zimski ni tranzitni, no Caritas je i dalje prisutan u centru u kojemu su smješteni migranti u Slavonskom Brodu. Nekolicina obitelji zatražila je azil te je premještena u Hotel Porin u Zagrebu, a u centru se nalazi 161 osoba. Aktivna su dva sektora, sektor 3 za obitelji s djecom i sektor 1 u kojemu su muškarci.

Caritasovi djelatnici ističu kako sve organizacije u Centru djeluju pod koordinacijom Hrvatskog crvenog križa iMinistarstva unutarnjih poslova. Centar je posjetio mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, razgovarao je s djelatnicima i volonterima Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije te voditeljima drugih organizacija.

Nastoji se poboljšati boravak migranta u centru. Organiziraju se dnevni boravci s televizorima i video projekcijama te sportski prostori, a prostorija za sport bit će postavljena i u sektoru 3 u Caritasovu šatoru. Nabavljaju se razne društvene igre, organiziraju sati učenja engleskog jezika, kao i dječje igraonice koje već duže vrijeme UNICEF provodi u sektoru 3 Caritasova šatora. Za te radionice, koje se održavaju u jutarnjim i popodnevnim satima, Caritas je pribavio dvije nove flip chart ploče za pisanje s potrebnim markerima, 50 bilježnica, 64 crtaća bloka, 4719 drvenih bojica, 10 šiljila, prijenosni cd player te karte svijeta na engleskom jeziku.

Nastavljena je praksa podjele čaja po kojoj je Caritas postao prepoznatljiv u centru, a prošloga tjedna stigla je i dozvolu za podjelu crnog čaja za doručak, koji je migrantima najdraži. Sada ga migranti mogu pripravljati sami, po svom ukusu, kažu iz Caritasova tima u Slavonskom Brodu te naglašavaju: „Sretni smo kada vidimo zadovoljne reakcije ljudi zbog kojih smo prisutni u centru. Naši djelatnici i volonteri omiljeni su među djecom te se uvijek za vrijeme podjele čaja igraju s njima. Djeca im oduševljeno trče u susret kada ulaze u sektor, a i naši djelatnici vole provoditi vrijeme s njima.“

Irena Marinović

SLAVONSKI BROD (TU) – Koordinatorice Caritasovih volontera na terenu: Margareta Gregić, Irena Marinović i Dunja Jurić, u zajedništvu sa Crvenim križem, priredile su u ponedjeljak, 21. ožujka majkama koje trenutno borave u zimskom prihvatnom tranzitnom kampu u Slavonskom Brodu malo iznenađenje za Majčin dan, koji se u njihovoj domovini, iz koje su morali izbjeći, slavi 21. ožujka.
Zapazivši kako su unatoč nedostatnim uvjetima u kampu žene uredne i drže do svoga izgleda, pažljive Caritasove djelatnice za njih su uz čestitke pripremile simbolične darove: mirise, šminku i druge sitnice za osobnu upotrebu. Tom veselom događaju u kampu posebnu su radost unijela djeca, koja su i Caritasove volonterke i svoje majke nagrađivali velikim pljeskom i radosnim poklicima. U svoj patnji koja ih je snašla, bio je to mali znak pažnje, ali velika radost majkama, koje su se doista iznenadile i zahvalile.

S njima je bila i glasnogovornica Policijske uprave Brodsko-posavske Kata Nujić, koja je naglasila da je od 3. studenoga prošle godine do sada kroz kamp u Slavonskom Brodu prošlo 347.152 migranta o kojima su uz policiju i vojsku brinule još 24 nevladine organizacije. Ustvrdila je kako su svi bili u jednom duhu zajedništva na dobrobit ljudima te je na taj način i u toj situaciji Hrvatska doista pokazala humano lice. Dodala je kako od 5. ožujka nema više ulazaka migranata u Hrvatsku, pa ni u kamp u Slavonskom Brodu u kojem je trenutno 197 migranata, koji su u postupku readmisije, odnosno čekaju povratak u zemlju iz koje su došli. Koordinatorice volontera naglasile su kako su od prvoga dana volonteri bili prisutni 24 sata, kroz distribuciju čaja, podjele odjeće, obuće, higijenskih setova te se trudili dati maksimalni doprinos kroz tranzicijski dio. Kako se situacija promijenila i volontera je tek desetak, trude se i dalje biti prisutni na način koliko je u njihovoj mogućnosti, pa su im u nedjelju 20. ožujka vjerodostojno pripremili proslavu njihove 1395. Nove godine. Ni jezik nije bio barijera pa su se uz pjesmu i ples družili u kampu. B. Lukačević

Razgovor s ravnateljem Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. Dragom Tukara

Migrantska kriza Hrvatsku je pogodila prije šest mjeseci, a najviše prostore Đakovačko-osječke nadbiskupije. Za pomoć migrantima, uz Hrvatski Caritas, zadužen je bio Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, stoga smo za razgovor zamolili ravnatelja tog Nadbiskupijskog caritasa, dr. Dragu Tukaru.

Ističući kako se nadao da se radi samo o valu ljudi koji su morali napustiti ratom pogođene krajeve na Bliskom istoku koji će brzo proći, Caritas je nastojao utrošiti što je više moguće ljudskih snaga i potencijala i staviti se na raspolaganje, rekao je ravnatelj, a zatim pojasnio: „No, kako su dani odmicali, uočili smo kako to nije pitanje ratom pogođenih područja, jednoga ili dva naroda, jedne nadbiskupije, nego pitanje više država, čitave Crkve, više kontinenata, pomalo i cijeloga svijeta“.

„S puno emocija, suza i ljudskog suosjećanja proživljavali smo muku izbjeglica, a u ovom trenutku kada je u Zimskom tranzitnom centru u Slavonskom Brodu nastupio privremeni smiraj, nastojimo razumski, intelektualno doskočiti problemima. Ova kriza pokazuje da su emocije dio života, da čovjek mora suosjećati, reagirati brzo kako bi nekoga nahranio, primio, okućio, ali s druge strane se pokazuje da čovjek mora stati, ne izgubiti emocije, već dobro promisliti što učiniti i na koji način najbolje i najkonkretnije pomoći da se riješi ova kriza. Koji puta emocije imaju kraći tijek svoga postojanja, dok ova situacija čovjeka, Caritas, i sve druge organizacije tjera na razmišljanje, dublje razmišljanje o rješavanju egzistencijalnog problema brojnih ljudi“, razložio je dr. Tukara izražavajući zabrinutost zbog onoga što mediji prenose o stanju u Grčkoj.

Na pitanje je li Caritas tijekom ovih proteklih 6 mjeseci uspješno odgovorio na migrantsku krizu ravnatelj Tukara rekao je kako se reagiralo odmah iako u početku nije bilo plana. „Caritas je reagirao na različite krizne situacije u ovom podneblju, pa smo uspjeli reagirati i na ovaj, nazovimo ga, projekt krize. Prije svega djelatnici i volonteri Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije fizički su bili prisutni od prvoga dana i svojom nazočnošću, dobrom voljom i spremnošću na suradnju uspješno su odgovorili i još uvijek odgovaraju na sve zahtjeve. S vremenom je projekt postajao sve kompleksniji, moralo se osluškivati što kažu i druge organizacije sa širim krugom djelovanja na području čitave Crkve i cijele Europe, pa smo gledali kako će oni reagirati i bili spremni ući u partnerske odnose“, opisuje ravnatelj pojašnjavajući da je Caritas stavio na raspolaganje sve što je posjedovao od materijalnih dobara, ljudi, ali s obzirom na omjer osoba koje su dolazile, a radilo se o tisućama, bilo je nemoguće samostalno odgovoriti. „Ono što se pokazalo doista dobro bila je dobra komunikacija sa svima koji su u tom trenutku priskočili pomoći. Bilo je važno samo dogovoriti tko što može. Caritas je prema svojim mogućnostima odgovorio, kako na privatnoj razini u smislu župa, župnika, određenih područja kamo su se migranti kretali, do onih službenih reakcija na razini Nadbiskupije, okružnica, uputa. Čitava nadbiskupija je reagirala prikupljanjem materijalnih dobara.“

Pitanje koje se nameće samo po sebi je što nas čeka u budućnosti, a dr. Tukara skeptično ističe kako ovaj smiraj u Zimskom tranzitnom centru može probuditi nadu da je kriza završila, da više neće biti potrebe za volonterima i tim „gradom“ u gradu Slavonskom Brodu. „Ali gledajući realno, promatrajući situaciju šire, na međunarodnoj razini, nameću se zaključci da će se centar popunjavati i da će vjerojatno opet biti aktualan. Kao što nismo znali kada će započeti migrantska kriza, tako je teško, zapravo nama nemoguće, reći kada će završiti. Iz nekih pokazatelja čini se kako ćemo možda morati biti na raspolaganju u još većem obujmu angažiranosti i mogu reći da smo spremni na dodatno djelovanje ako to situacija bude iziskivala“. Promišljajući što se moglo naučiti iz ove šestomjesečne situacije dr. Tukara je spomenuo kako nas je kriza probudila iz uljuljanosti u svakidašnji život te ponukala na razmišljanje koliko držimo do svoje kulture, religije, ritma života, svakodnevnih problema.

Mogli smo uvidjeti koliko smo se spremni staviti na raspolaganje, odreći svoje udobnosti, napraviti mjesta za bližnjega, potaknuo je na promišljanje dr. Tukara i nastavio: „Koliko smo svjesni dobara koje posjedujemo, bogatstva naše kulture, pa i blagostanja koje možda nije onakvo kakvoga želimo, ali imamo mir, i još uvijek mogućnost za milosrđe prema drugima.“ M. Kuveždanin