Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije u suradnji s Nadbiskupijskim pastoralnim centrom organizirao je cjelodnevni seminar za caritasove djelatnike, animatore i suradnike u dekanatima i župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Seminar je održan 06. lipnja 2015. godine s početkom u 9.00 sati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.
Tema susreta je bila „Crkva – siromasi – siromaštvo: iz perspektive socijalnog nauka Crkve“
Na seminaru je prisustvovalo 75 osoba.
Prema planu održavanja seminara sudionike je pozdravio vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Nakon uvodne molitve uslijedila su predavanja mons. dr. Vladimira Dugalića, prof. na KBF-u Đakovu, a poslije smo se podijelili u grupe i održane su radionice i plenarna diskusija.
Ukratko iz predavanja:
Predavanje se sastojalo od dva dijela sa sljedećim podnaslovima: „Skrb Crkve za siromahe i njezin odnos prema siromaštvu“ i „Crkva đakovačko-osječka pred izazovom siromaštva: stanje i perspektiva karitativnog rada“
Ljudska bijeda očit je znak stanja čovjekove slabosti i njegove potrebe za spasenjem. Siromašni su povjereni nama i po toj ćemo odgovornosti biti suđeni na kraju, sve do ponovnog dolaska Isusa kada će on biti zauvijek s nama.
Materijalno siromaštvo nije u sebi nešto dobro jer je plod, prije svega ljudskog grijeha i naše grešne povijesti – nepravde, ali i nejednakih sposobnosti pojedinih ljudi (a ponekad i lijenosti). I Sveto pismo osuđuje izrabljivanje, osobito siromaha, društvenu nepravdu, te zahtjeva uspostavu pravednih odnosa u društvu. Nemoguće je iz ljudskog društva ukloniti društvenu nejednakost. Nemaju svi jednake umne sposobnosti ni jednake marljivosti, ni zdravlje ni snagu. To ide potpuno u prilog potrebama pojedinaca i društva, jer zajedničkom su društvu potrebne razne sposobnosti.
Crkva poučava da po Božjem naumu siromaštvo nije sramota. Ne treba se stidjeti uzdržavanja radom. Prava vrijednost i dostojanstvo čovjeka sastoji se u ćudorednosti, tj. u kreposti. Krepost je opća baština ljudi koju mogu steći svi, najniži i najviši, bogati i siromašni, a plaću vječnog blaženstva postići će samo onaj u koga se bude našla krepost i zaslužna djela. Štoviše, čini se da je volja Božja sklonija staležu nevoljnika. Isus Krist naziva siromahe blaženima.
Prava narav zla s kojim se susrećemo kada je u pitanju „razvoj naroda“ je moralno zlo, plod mnogih grijeha, koji vode do „strukture grijeha“. Kada smo postavili dijagnozu zla na razini ljudskog ponašanja, točno smo utvrdili put kojim valja poći da se ono prevlada.
U drugom dijelu predavanja mons. dr. Vladimira Dugalića govorio je kako su neki od pokazatelja zabrinjavajućeg stanja u Slavoniji: starenje stanovništva, nezaposlenost i siromaštvo. Razlozi naglog osiromašenja Slavonije su politički uzroci, povijesni razlozi, pad industrijske proizvodnje. Zabrinjavajuće situacija nastala je zbog depopulacije i ovisnosti o socijalnoj pomoći sve većeg broja ljudi, niska obrazovna struktura na selu ne može pratiti trendove u poljoprivrednoj proizvodnji, tu je često i netransparentna dodjela državne zemlje te selektivna i često zakašnjela dodjela poticaja. Situaciju pogoršava i nedostatak infrastrukture.
A cijelu situaciju pogoršava koruptivni mentalitet i partitokracija.
Doprinos pape Franje: evangelizacija je uprisutnjivanje Božjeg kraljevstva u svijetu, te posjeduje neizbježan sadržaj: „u samom srcu evanđelja su zajednički život i zauzimanje za druge“ Evangelizacija mora ići za uspostavom Kraljevstva Božjega i u mjeri u kojoj to uspijemo uprisutniti u toj mjeri će i društveni život biti prostor ispunjen bratstvom, pravednošću, mirom i dostojanstvom za sve.
Nije dovoljno svima osigurati hranu ili dolično uzdržavanje nego je siromahe potrebno uključiti u društvo, da mogu imati blagostanje i napredak u raznovrsnim dobrima. Svaka crkvena zajednica, ako misli da može mirno gledati svoj posao i ne posvećivati kreativnu brigu i djelotvornu suradnju u pomaganju siromašnima da žive dostojanstveno i da dopre do svih, naći će se u opasnosti da se raspadne.